lijepo bi bilo spomenuti kako smo mi framaši s Krnjeva, od 7.-9.11. bili na duhovnim vježbama na Košljunu kako bi se pripremili za naša obećanja zadnjeg dana obnove. Iako smo Rijeku napustili u tmurnom i kišovitom vremenu, nadali smo se da će nas na otočiću koji je te dane bio naš privatni dočekati sunce, no ništa od toga.Barem nije padala kiša.:)
Prvoga dana nakon večere, uvoda u temu i molitve za laku noć smo se jako lijepo i nasmijali i poznojili.Uvijek su dobro došle koje kakve lude igre koje nam podižu vedrinu duha.
Drugi dan krenuli smo radno i uhvatili se u koštac sa samim sobom, fra Anselmo se stvarno potrudio kako bi nam temu molitve što bolje predočio. Bilo je to cjelodnevno preispitivanje naše savijesti u odnosu na nas same pa i drugoga te konačno i Boga.Uz rad po grupama, rekreaciju, nogomet, kupanje i lastik, u posljepodnevnom danu smo imali priliku za ispovijed te smo naše pomirenje s Bogom zaključili sa predivnom sv.misom. Večer smo iskoristili za opet malo smjeha, i urnebesnu zabavu, te se na počinak uputili uz meditacije i razmatranje o obnovi Crkve, ali i prave porcijunkulske crkvice koju smo svatko sa svojom ciglicom i izgradili.Te je za uspomenu ostavili samostanu na Košljunu.
U nedjelju nas je dočekao prelijepi sunčan dan, te smo ga iskoristili u sportsko rekreacijskom smislu, te se poslje ručka oprostili sa našim domaćinima, fra Stipom, i fra Mavrom i uputili se za Rijeku.
Sama misa obćanja bila je jedna od najlijepših do sada koje smo imali.Skladno i uigrano smo pjevali, puni duha, obnovljeni i mislili smo samo na susret s Bogom.Crkva je bila puna i zaista hvala svima koji su došli.U dvorani je bila zakuska te smo se poslje preselili u naš omiljeni kafić, te smo se i tamo lijepo proveli.
Hvala svima, fra anselmu, fra Stipanu, fra Dragu, fra Mavru, fra tomislavu, fra vicku, Juri, Bianki...
Post je objavljen 12.11.2008. u 16:56 sati.