Marketing
Odgoj VS neodgoj i obrnuto
Draga Danijela mi je i danas podastrla dobar link. Na temu je odgoja, zapravo, neodgoja današnjih klinaca. I naravno, proslijedila sam ga svim roditeljima iz adresara. I naravno, odmah smo na chatu upustili se u raspravu što jest, što nije, kako je treba, a kako je krivo, tko je u pravu (ja sam u pravu!)... I naravno, ne mislimo svi isto. I gle zanimljivosti! Neke su se raspravice završile čak i bez uobičajenog pozdrava na odlasku svakog za svojim poslom!
Došla su neka čudna vremena...
Kao samohrani roditelj imam neveselu priliku suočavati se s lošim pristupom drugog roditelja koji fizičku nenazočnost kompenzira kroz dragocjene darove, popuštanja u svemu, bez zadrške. Zahvalna Bogu zbog razumnosti mile mi Najdraže, rijetka sam u takvoj situaciji koja nisam dovedena u priliku razvijati takmičarski duh i pokušavati parirati dobronamjernom, ali nepromišljenom exu, dovodeći time i vlastiti nam budžet u pitanje.
Tema linka nisu nužno djeca razvedenih roditelja, ali inačice roditeljske bedastoće, primjećujem, primjenjuju se i u prirodnoj i neprirodnoj zajednici.
Došla su neka čudna vremena...
Današnja polemika s jedinim od sugovornika po pitanju doljnjeg linka završila je njegovim zaključkom kako su djeca danas pametnija nego nekad (????!!!!) i samim tim, treba ih tretirati drugačije, sve im omogućiti... Hm... Ne mislim da sam se rodila nimalo tupavija od Najdraže i njenih vršnjaka. To što im činimo dostupnim sve što nas okružuje, a time i ne baš bezopasne informacije na koje smo navikli, pa ni ne primjećujemo kako naša djeca postaju naviknutija na njih više od nas samih, ne znači kako je njihova zrelost bliska našoj pa znaju razvrstati podatke o burzama, nasilju, kontracepciji, ekološkim katastrofama... Nekad ni sama ne znam u koji pretinac što ubaciti...
Širokogrudno i nadmeno omogućavamo im dostupnost svega bez zadrške, dok, u drugu ruku, osakaćujemo ih u prostoru nekih sasvim suprotnih, a toliko dječjih potreba koje vrište od straha zbog izumiranja...
Došla su čudna vremena...
Nostalgično gledam u svoje djetinjstvo, u prijateljstva koja smo uzgajali, igre kojih smo se igrali, krvave laktove obljepljene flasterima, krošnje u kojima se skrivasmo, klikere zbog kojih su mi uvijek nokti bili crni. Često čeprkam po sjećanju i prepričavam Najdražoj... Pokušavam prenijeti, zaraziti... Ide mi! Ali se činimo posljednjim Mohikankama našeg malog mista...
Ufff, skrenuh misao u sasvim drugom pravcu. Valjda to dođe s 40. Napunila jubilarac prekjučer :)
Svejedno: tko svrati, ima preporuku ovog dolje.
Došla su čudna vremena...
http://artofmanliness.com/2008/06/03/quit-coddling-your-kids/
Post je objavljen 11.11.2008. u 19:28 sati.
