Sve do prije par godina za problem svjetlosnog onečišćenja su znali samo astronomi amateri. To je bilo nešto od čega treba bježati da bi se bolje vidjele i snimile nebeske ljepote. Rasvjetu, ali i tamno noćno nebo uzimali smo zdravo za gotovo - u gradu mora biti jaka rasvjeta, a za promatranje zvijezda ćemo se skloniti u obližnji mrak.
Nažalost, već je prije desetak godina kada je amaterska astronomija kod nas doživjela svojevrstan procvat postalo je jasno da svjetlosno onečišćenje treba što prije zaustaviti. U roku par godina nakon toga, tamno nebo iznad omiljenog okupljališta u blizini Zagreba, Japetiću, prestalo je biti tamno, a astronomi amateri su prisiljeni putovati gotovo sat i pol do sljedećeg pristupačnog i dovoljno tamnog mjesta za promatranje, Petrove Gore.
Ipak, u tih deset godina termin "svjetlosno onečišćenje" izašao je iz okvira amaterske astronomije i postao javno poznat i priznat problem ponajprije zahvaljujući astronomima. Od prvih sramežljivih kontakata sa lokalnim čelnicima došlo je do strategije zamjene stare neefikasne javne rasvjete novom ekološkom. Od rasprava po newsgrupama i astronomskim okupljanjima sada se o svjetlosnom onečišćenju često govori u lokalnim medijima. Čak i veliki National Geographic na naslovnicu stavlja fotografiju svjetlosnog oneišćenja!
Nažalost, još uvijek postoje loši primjeri postavljanja nove rasvjete i zato je nužno i dalje ukazivati na ovaj problem u kojem je astronomija zapravo na zadnjem mjestu. Pokazalo se da su ljudi uglavnom razumni i brzo vide prednosti ekološke rasvjete. Nadajmo se da će 2009. godina kao godina astronomije još više utjecati na svijest o problemu svjetlosnog onečišćenja, pa će možda biti moguće govoriti u Hrvatskoj i o uspostavljanju određenog geografskog područja gdje je noćno nebo potpuno zaštićeno.
Post je objavljen 11.11.2008. u 12:25 sati.