Jednom davno, svi ljudski osjecaji i sve ljudske kvalitete nasle su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.
Kada je Dosada zijevnula treci put, Ludost je, uvijek tako luda, predlozila:
"Idemo se igrati skrivanja! Tko se najbolje sakrije, pobjednik je medju osjecajima."
Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavsi presutjeti, zapitala: "Skrivanja? Kakva je to igra?"
"To je jedna igra", zapocela je objasnjavati Ludost, "u kojoj ja pokrijem oci i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete. Kada zavrsim s brojanjem, polazim u potragu, i koga ne pronadjem, taj je pobjednik."
Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Odusevljenje.Sreca je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju koju nikada nista nije interesiralo.
Ali nisu svi bili odusevljeni prijedlogom.
Istina je bila protiv skrivanja, a i zasto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronadju.
Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mucilo sto on nije bio taj, koji se sjetio predloziti igru.
Oprez nije htio riskirati..
"Jedan, dva, tri..." pocela je brojati Ludost.
Prva se sakrila Lijenost, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.
Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sjenu iza Uspjeha koji se, muceci sam popeo na vrh najviseg drveta.
Velikodusnost se nikako nije mogla odluciti gdje se skriti,
jer joj se svako mjesto cinilo savrsenim za jednog od njenih prijatelja.
Ljepota je uskocila u kristalno cisto jezero, a Sramezljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.
Krasota je nasla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra.
Sebicnost je pronasla skroviste, ali samo za sebe!
Laz se sakrila na dno mora (laze, na kraju duge), a Pozuda i Strast u krater vulkana.
Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije ni vazno.
Kada je Ludost izbrojala 999.999, Ljubav jos nije pronasla skroviste jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavsi ruzicnjak, uskocila je, prekrivsi se prekrasnim pupoljcima.
"Milion", povikala je Ludost i zapocela svoju potragu.
Prvu je pronasla Lijenost, iza najblizeg kamena. Ubrzo je zacula Vjeru gdje trazi put prema Bogu, a Strast i Pozuda su iskocile iz kratera od straha.
Slucajno se tu nasla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebicnost nije trebalo ni traziti - sama je izletjela iz svog savrsenog skrovista - koje se pokazalo da je pcelinja kosnica.
Od tolikog trazenja Ludost je ozednila, i tako u kristalnom jezeru pronasla Ljepotu.
Sa Sumnjom joj je bilo jos lakse jer se ona nije mogla odluciti za skroviste
pa je ostala da sjedi na obliznjem kamenu.
Tako je Ludost, malo po malo, pronasla gotovo sve.
Talenat u zlatnom klasju zita, Tjeskobu u izgorjeloj travi, Laz na kraju duge (laze, bila je na dnu mora), a Zaborav je zaboravio da su se icega igrali.
Samo Ljubav se nije mogla nigdje pronaci.
Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kada se vec razljutila, ugledala je ruzicnjak.
Usla je medju ruze, uhvatila suhu granu i od bijesa i iznemoglosti pocela udarati po prekrasnim pupoljcima.
Odjednom se zacuo bolan krik. Ruzino trnje ostetilo je Ljubavi oci.
Ludost nije znala sto da radi. Pronasla je pobjednika, osjecaj nad osjecajima, ali Ljubav je postala slijepa.
Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i na posljetku odlucila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.Tako je Ljubav ispala pobjednik nad osjecanjima, ali ostala je slijepa, a Ludost je prati gdje god ide.
I tako je nastala prica kako je Ljubav slijepa.
Post je objavljen 09.11.2008. u 14:47 sati.