To si ti...znaš...koji tu i tamo pročitaš moj post iako sam ja mislila da si možda zaboravio na ovo mjesto...a možda i ne želim da zaboraviš..ostavila sam ga namjerno...da pročitaš ono što ti možda nisam uspjela reći...da pročitao si posljednji post...i nisi ništa kometirao...zašto, pitala sam se,ali ostala sam suzdržana,ne znam zašto.
Voljela bih kad mi govorio više,kad je ne bi morala izvlačiti riječ iz tebe...ali ne za to što sam znatiželjna, nego što te želim upoznati što dublje...volim kad me onako tajanstveno pogledaš,kad mi se nasmiješ...kad već znaš to mislim,što ću reći...ali to je zato što sam te pustila k sebi...hoćeš li i ti mene?...već jesi, ali otvori vrata malo šire...
Znaš nisam vjerovala da ću nekog upoznati koji će me tako dobro razumjeti koji će biti ono što bih ja htjela, nekog tako plemenitog, tako krhkog,tihog, a opet znatiželjnog i sigurnog u sebe...čovjeka koji ima suosjećanje za druge, čovjeka koji se ne stidi pustiti suzu...čovjeka koji me želi saslušati...koji dosta puta ugađa mojim željicama...čovjeka koji mi je i prijatelj...da, to sam sanjala...snovi se ipak ostvaruju...samo ne traba prestati sanjati...
...znaš volim te...
Post je objavljen 08.11.2008. u 23:45 sati.