Malo je iza 7 sati kad izlazim iz sobe. Vesnu ostavljam spavati. Idem u lov na mozambikansku vizu. Navodno ju je najlakše dobiti u konzulatu ovdje u Nelspruitu. Jučer sam zvao i veleposlanstva Zimbabvea i Bocvane u Johannesburgu da se malo raspitam o proceduri za dobivanje njihovih viza. Zimbabve traži samo ispunjen formular za vizu, dvije fotografije i 360 randa, ali na vizu se čeka 10 dana! Toliko ne želim biti u Johannesburgu. Pokušat ću kroz koji dan otići osobno u veleposlanstvo i moliti da ubrzaju proceduru. Ili možda mi mogu brže dati tranzitnu vizu, ako ne već turističku, jer kroz Zimbabve želim proći na putu prema Zambiji. Službenica u veleposlanstvu Bocvane mi je počela objašnjavati da za turističku vizu trebam voucher turističke agencije u Bocvani i počela nabrajati niz potrebnih papira... Hvala Bogu da se prekinula linija jer sam ostao bez novca na mobitelu. Bocvana je definitivno prekrižena.
Dok šećem Nelspruitom, ne mogu pobjeći od osjećaja ugode. Paul Theroux je prošao kroz Nelspruit na putu iz Kaira za Cape Town i opisao ga kao veoma ugodno mjesto. I ja se moram s tim složiti. Atmosfera je opuštena, ugodna. I dok hodaš gradom, osjećaš se sigurno. Nelspruit ima 235,000 stanovnika i na ulici viđam i crnce i bijelce i Indijce i osjećam se sigurno. I za razliku od većeg dijela ostatka Južne Afrike, u Nelspruitu i crnci voze dobre aute. Starih autiju gotovo i nema. Ulice su čiste i s puno drveća. Ljudi pristojno odjeveni.
“Ima se novca. To je sigurno zato jer smo blizu granice sa Svazilandom i Mozambikom pa krijumčarenje cvate.”, govorim kasnije Vesni.
“Kao da crnci ne mogu završiti fakultet, naći dobar posao i imati novca.”, Vesnin odgovor me je pomalo zatekao. Ona je cijelim ovim putem vidjela u crncima opasnost, a sada staje u njihovu obranu.
“Da. Ali ipak smo blizu granice...”, nedam se. Čudno mi je da baš ovdje svi voze lijepe i nove aute.
Mozambikanska viza je piece of cake. Došao, ispunio formular kojeg sam platio 1 rand, platio vizu i za par sati je podigao. Navodno se bez problema može dobiti i na granici, ali ne da mi se čekati u redu pred šalterom za vize. Ovako je lakše.
Ostatak dana provodimo u šetnji gradom i laganom shoppingu jer sva je odjeća ovdje već ljetna, a po dolasku u Hrvatsku, dočekat će nas hladna zima. Odlazimo i do modernih shopping centara, prvih nakon Cape Towna. Konačno smo civilizaciji...
Navečer gledam televiziju. Udarna je vijest na svim kanalima da je Barack Obama postao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Prvi crni predsjednik SAD-a. U Africi je ludilo...
Post je objavljen 15.10.2008. u 23:40 sati.