Pisci su obicno losi politicari,ali je zato njihovo razumijevanje stvarnosti slojevitije i dublje.Nedzad Ibrisimovic,uz Abdulaha Sidrana najpoznatiji zivi knjizevni stvaralac u Bosni i Hercegovini,oglasio se ovih dana jednom prilicno deprimirajucom izjavom:"Svim svojim bicem osjecam brigu,strah,neizvjesnost i haos koji zivi moja zemlja...Ja se odavno ne znam politicki izraziti.Kada sam to mogao,sjecam se da sam imao samo dva iskaza.Jedan je da je prva i osnovna stvar da se svi prognani vrate tamo odakle su prognani.Druga stvar je da zahvalim Bogu da je zivo ovo sto je ostalo zivo od bosnjackog naroda.Danas,izbijena mi je ta ideja povratka,a ostala mi je samo ova druga."
Ne znam koliko se dugo autoru"Vjecnika"talozilo ovo sumorno raspolozenje,ali doslo takvo neko vrijeme da su strah i neizvjesnost obuzeli mnoge,a Bosnjake kao narod posebno.Ne bih mogao reci ni zasto u sirenju takve psihoze ucestvuje i reis Mustafa Ceric.Putujuci Bosnom,a tu i tamo Hercegovinom,reis Ceric ne propusta da upozori na ugrozenost Bosnjaka muslimana,koji se nigdje gdje su manjina ne osjecaju sigurno.Reis je ljetos,na otvaranju prelijepe dzamije u Recicama kod Capljine,pred vise hiljada prisutnih vjernika,opomenuo Evropu:"Gdje je sada evropski sultan Mehmed Fatih da nam ahdnamom garantuje slobodu i miran zivot."A kad obican vjernik,
neupucen ni u lokalnu a kamoli visoku politiku,cuje takve rijeci iz usta svog vjerskog poglavara,sta mu ostaje nego da se zabrine.Ali,iako su,kako se to u narodu kaze,u strahu velike oci,mora se imati razumijevanja za ovakvo stanje duha medju Bosnjacima:oni zaista nemaju druge domovine i nemaju kome da se pripoje.
Prije koji mjesec,slovenacki premijer u odlasku Janez Jansa,desnicar koji je nedavno na izborima dozivio poraz,
izjavio je kako je BiH veci problem od Kosova.Objasnio je i zasto.Problem Kosova rjesavala je i rijesila Amerika sama,svejedno da li pravedno ili nepravedno,dok je sudbina BiH prepustena nejedinstvenoj i neodlucnoj Evropskoj uniji.Jansina izjava je izazvala burne reakcije medju bosnjackim liderima.Medjutim,Jansa je bio u pravu.
Da nije imao nikakvih drugih argumenata,dovoljni su mu bili naslovi iz sarajevske stampe,kojima je opisivana politicka situacija u zemlji.Sve samo crnilo.
Evo samo jednog primjera.Frustriran stalnim prijetnjama Milorada Dodika famoznim referendumom o otcjepljenju Republike Srpske,obicno stalozeni Bakir Izetbegovic,mocni covjek Stranke demokratske akcije,dao je jednu neodmjerenu i uzrujanu izjavu,koja se moze protumaciti-sto je u Banja Luci odmah i ucinjeno-kao prijetnja novim
ratom.Cuvena sarajevska kolporterka Zulejha,koja prodaje novine ispred Trznice,reagovala je na svoj nacin,
uzvikujuci:"Narode,vadi pasose!"
Dvogodisnji"hladni rat"izmedju Banja Luke i Sarajeva,koji je nametnuo sada vec ultranacionalista Milorad Dodik,a prihvatio Haris Silajdzic,produbio je etnicke podjele i stvorio krajne losu psihozu.U prvi plan je iskrslo iznudjeno pitanje:prijeti li Bosni i Hercegovini raspad?Boraveci ovog ljeta privatno u Sarajevu,bivsi visoki predstavnik Pedi Esdaun izrazio je zabrinutost zbog stanja u zemlji kojom je upravljao pune cetriri godine,nazvavsi ga opasnim.U tome su mu se,valjda jedva cekajuci,pridruzili Sulejman Tihic i Haris Silajdzic,saljuci signale medjunarodnoj zajednici da BiH prijeti podjela i raspad.Pritom su,naravno,uprli prst u Milorada Dodika.Kampanju su nastavili Ricard Holbruk i lord Esdaun,koji su nedavno napisali zajednicki tekst i poslali ga na najvaznije adrese u svijetu.
Poruka je glasila:u BiH je doslo do pogorsanja situacije,a medjunarodna zajednica to posmatra pospano.
Da su stvari ozbiljne,svjedoci i podatak da je Medjunarodna krizna grupa(ICG)najavila ponovno otvaranje svoje kancelarije u Sarajevu,odakle se povukla prije cetiri godine,uz objasnjenje da su ovdje stvari definitivno krenule nabolje i da njeno prisustvo nije vise potrebno.Svrha njenog povratka je da prati i analizira novonastalu krizu i o tome izvjestava medjunarodnu zajednicu.Dramaticnim apelom za ocuvanje BiH oglasili su se i ministri vanjskih poslova Velike Britanije i Slovacke,Dejvid Milibend i Karel Svarcenberg.Oni su EU uputili zajednicko"pismo protiv raspada Bosne".
U taj kontekst je smjesten i odlazak ili ostanak OHR-a,sto je jedno od pitanja oko kojeg se lome koplja.Sarajevo i Banja Luka gledaju na to potpuno razlicito.Ako ode OHR,moze doci do sukoba,tvrdi Tihic.Nebojsa Radmanovic,
srpski clan Predsjednistva BiH,naprotiv,misli suprotno.On je prosle sedmice na predavanju koje je odrzao za studente Nezavisnog univerziteta u Banja Luci,rekao kako je prisustvo OHR-a dokaz da BiH nije suverena drzava.
Njegova je ocjena da je minuli rat zavrsen oruzjem,ali da"nije zavrsen retoricki i bitkom ko i na koji nacin vlada Bosnom i Hercegovinom".
Paradoks je,medjutim,u tome sto do OHR-a ne drze ne samo oni politicari koji se zalazu za njegov sto skoriji odlazak,vec ni oni koji tvrde da on mora ostati.Iako putuje na sve strane,ostavljajuci utisak da daje sve od sebe,
visoki predstavnik Miroslav Lajcak vec godinu dana djeluje izgubljeno.Razlog tome je sto ga je medjunarodna zajednica,ukljucujuci i EU,izdala,jer BiH nije vise za nju glavna balkanska tema.Lajcak je danas general bez vojske.Ovdje opisana diplomatska kampanja vjerovatno ce doprinijeti da medjunarodna zajednica svoje reflektore ponovo uperi prema Bosni,pa bi"general"Lajcak mogao dobiti i"vojsku".Cemu se on i nada.
I dok retorika straha od moguceg raspada Bosne i Hercegovine uzima maha,Vasington upucuje poruke da se takvo sto ne moze i nece desiti,upozoravajuci Banja Luku i Sarajevo,a zapravo Dodika i Silajdzica,da prekinu
"hladni rat".Ovdje bi mozda valjalo navesti izjavu americkog predsjednika Frenklina Ruzvelta iz vremena velike ekonomske krize 1933.godine:"Jedina stvar od koje treba da se bojimo jeste sam strah."
Post je objavljen 07.11.2008. u 15:13 sati.