Da li mi vrijedi umrijeti kao pjesnik
Znajući da sam cijeloga života
Uzivao druge u svrhu riječi
Imajući na umu da sam svojstvo stvari
Slavio i kažnjavao ovisno o trenutku i naklonosti?
Bivao proklet isuviše puta,
Izjedao sebe i povraćao sutra..
Volio uvijek i uvijek bez grižnje
Ljubio nova usta, umivao obraze tuđom zeljom
I odjevao se stihovima..
Omražen u svoj svojoj oštrini,
Pjesnikom biti posao je đavolji..
Jer đavolje misli teško je spjevati jezikom anđeoskim
Činiti razumljivim vlastite misli
A ne odati sebe i kao kurva se prodati..
Dali bi vrijedilo truda,
Ono što se mnogima ne mili?
Te rime, te slike, stihovi nanizani..
Jekom ponavljani nekom u tili čas odzvone,
Nekome još dugo ostaju odzvanjati..
Isplati li se pjesnikom biti?
Dušu nositi na dlanu, pljunuti istu na parče papira
Ili istu zavjeke umrežiti?
Vražji posli i vrijeme u snima..
I sni u morama, a more u riječima..
Divljim tokom plove moje misli..
Kano rano umiranje, krađa od Bogova..
Svojim jezikom i jezikom svog bića vješto se razmetati..
Nastavljam u istom tonu..
Ljubav svoju i mržnju i tugu i sreću..
Ima li smisla svoje tijelo još golijim činiti?
Reći ću tek da težim tom svemu jer sve je to
Još davnijeh dana krenulo težiti meni..
Neću se pjesnikom zvati i lažno se izdavati..
Samo ću nastaviti sa pjesmom mrijeti
Makar nikad umro pjesnikom,
Za sebe ću uvijek nekakav pjesnik biti,
Nastaviti jednako sa kaznom i slavljem svojih sklonosti..
Naklon svoj nudim rijetkima, u svemu različitim
I po mnogočemu istim..
Post je objavljen 06.11.2008. u 23:52 sati.