Siroke ceste i uski plocnici.
Klime koje vjecno kapaju. I sa svih strana. Po kosi, licu, rukama, dekolteu...
Skupa kava.
Guzva.
Buka.
Smog.
Cijene.
Gomila glupsona i glupsonki koji su danas dosli u hostel.
Glupsoni od ranije koji provode dane gledajuci televiziju u hostelu i igrajuci soliter.
Jedan od glupsona koji vjecno ostavlja svoju winamp listu na kompu i svaki dan mi ponovi:
Nemoj mi to ugasit.
Ko da bi taj los njemacki techno dirnula stapom preko interneta.
Dvije zene kokoske koje su se sminkale i pudrale i ravnale si kosu dok sam ja samo htjela oprat zube.
Bahata prodavacica u fensi seknd hendu kojoj se nije svidjelo sto leopard suknja koju sam iskopala kosta samo 25 pesosa, pa nas je uvjeravala da se s njom mora kupit i gornji dio. Koji ne postoji. Ali ga je ona 10 minuta trazila.
Koza.
Ducan sa super donjim vesom koji ima glupe brojeve pa si nis nismo kupile.
Cipele cudnih kalupa.
Razglednice koje kostaju 5 kuna (Necete ih dobit, stoko!)
Ja.
Koka.
Nas osjecaj za prostor i snalazenje u istom.
Noge koje nas bole.
Papiric koji stoji u tusu vec 5 dana.
Los falafel (prvi put u zivotu).
Cigarete su jako jeftine, a nema Lucky Silvera. Ni Waltera:)
Kontejneri nestanu po danu. Ja smece ne bacam u 2 ujutro.
Muzej koji se reklamira Fridom i Diegom, a ima samo po jedan izlozak od svakog.
Sto ima jebenih knjiga, a sve su na spanjolskom (Meni je to super, al ovo je zajednicki post).
Sto svi piju mate, a mi ga nigdje ne uspijevamo kupit.
Prekratke hlace.
Slatki dorucak.
To sto se sad pola stvari ne mozemo sjetit.
Sve ostalo je super.
Post je objavljen 06.11.2008. u 22:27 sati.