Pregled posta

DAN 16, 01.11.2008. - Natrag u Južnu Afriku (Drakensberg, Južna Afrika)

Na doručku nema nikoga. Pustoš. Kao i sinoć, kada smo uživali u “spektakularnoj večeri” (malo ironije nije na odmet), sami smo u sali koja je postavljena za 36 osoba. Noćas nas je u hotelu spavalo samo četvero. I kao sinoć, hranu je najbolje u Oxbow Lodgeu uopće ne spominjati. Čisti promašaj bio je ovdje uzimati večeru i doručak. Skup promašaj.
Usput kupimo onaj belgijski par i zajedno se vozimo prema Butha Buthe, pograničnom naselju. Danas napuštamo Lesoto i vraćamo se u Južnu Afriku. Putem izmjenjujemo priče. Saznajemo da imaju sličan itinerer, samo u obrnutom smjeru. Krenuli su iz Johannesburga i putuju prema Cape Townu. Pitamo ih za plaže na Indijskom oceanu. Htjeli bismo tamo provesti nekoliko dana, ali još uvijek ne znamo gdje. St Lucia trenutno visoko kotira, ali Belgijci su bili tamo i kažu da je lijepo i pusto i djevičansko, ali da je previše puhalo. I opet smo na početku. Sada još manje znamo gdje želimo ići...
S Belgijcima se opraštamo u Butha Butheu. Oni nastavljaju za Maseru, a mi krećemo prema desetak kilometara udaljenoj granici. Iako je ovo jedno od važnijih graničnih prijelaza, Caledonspoort je sablasno prazan. Gdje su svi oni Lesoćani koji, kako sam pročitao, u redovima čekaju ulazak u Južnu Afriku, ulazak u bolji život?! Na lesotanskoj strani nam opet samo pečatiraju putovnice i puštaju nas iz zemlje. Na južnoafričkoj službenik malo lista naše putovnice pa provjerava vize i nakon desetak minuta ipak nas pušta natrag u svoju zemlju.
Pejzaž se promijenio. Više nismo u pustinji. Više ne prevladava samo nisko raslinje i ona žuta boja trave opaljene suncem. Sada već ponovno, nakon mnogo dana, vidimo zelenilo: zelena trava, zeleno drveće. Zadnji put smo zelenu boju vidjeli na izlazu iz Wildernessa. Prolazimo kroz Golden Gate Highlands nacionalni park, poznat po spektakularnim formacijama stijena.
I ubrzo napuštamo Free State pokrajinu. Dosad smo prošli kroz tri južnoafričke pokrajine – Western Cape, Eastern Cape i Free State, ali čitam da se rijetko koja može uspoređivati s ovom u koju smo upravo ušli – KwaZulu Natal. Ova pokrajina zvučnog imena pokriva većim dijelom područje koje je nekad pripadalo poznatom Zulu kraljevstvu kojim je u jednom trenutku vladao čuveni Shaka Zulu. Ime Natal je pokrajini dao Vasco da Gama koji je na Božić 1497. godine prvi ugledao njezinu obalu. I do rušenja apartejda pokrajina se zvala samo Natal. Godine 1994. preimenovana je u KwaZulu Natal u znak potvrde da pokrajina obuhvaća velik dio nekadašnjeg Zulu kraljevstva. Ovdje se nalaze Durban, St Lucia nacionalni park pod zaštitom UNESCO-a, dugačke pješčane plaže gdje je kupanje moguće kroz cijelu godinu, Hluhluwe-Imfolozi nacionalni park s jednom od najbogatijih fauna u ovom dijelu Afrike, ali i Ukhahlamba-Drakensberg nacionalni park koji je od 2000. godine također pod zaštitom UNESCO-a, a prema kojem mi upravo idemo.
Vruće je i sparno. Vani mora biti oko 35 stupnjeva. Potvrda da je slogan turističke zajednice ove pokrajine istinit - “KwaZulu Natal – tamo gdje ljeto zimuje”. Kako se približavamo Drakensbergu, pred nama se otvara sve ljepši pogled na planinski masiv koji se u dužini 250 kilometara pruža usporedno s granicom Lesota. Planinski vrhovi Drakensberga visoki su i preko 3000 metara. Stoga, s izuzetkom Sani Passa na jugu Drakensberga, graničnih prijelaza ovdje nema, a i cesta kroz Sani je neasfaltirana, puna kamenja i veoma opasna. To je razlog zbog kojeg smo danas trebali obilaziti ovaj planinski masiv, ali žao mi nije.
Kada dolazimo u Amphitheatre Backpackers Lodge, sunce i dalje prži. Ostavljamo stvari u sobi, koja je jedna od najlošijih, ali i najjeftinijih, na ovom putovanju, i odlazimo na bazen. Ne izgleda baš privlačno, ali uz ovu sparinu, bacio bih se u bilo kakvu vodu. Ovaj ima barem pogled na Drakensberg.
Navečer dok čitam o dogodovštinama Paula Therouxa koji je, na putu iz Kaira za Cape Town, već stigao do Malavija, počinje sijevati. Puštam knjigu i odlazim na livadu pred lodgeom promatrati formiranje afričkog nevremena. Čitao sam da su afrička nevremena posebna, a mi upravo ulazimo u kišno razdoblje. Vjerovatno će ih biti još mnogo. Dok ležim na travi, nadamnom munje paraju nebo. U daljini na trenutke osvjetljavaju planine. I onda kreće kiša - prvo laganija, a potom sve jača i jača.