Na jednom je blogu bilo riječi o udruzi B.a.B.e. i muško-ženskim odnosima, pa me jedan neregistrirani pisac počastio epitetom naci feministice.
Tipa 'ti i takve kao ti' itd.
Ak imate viška vremena i živaca možete sve tamo pročitati.
Ono što me natjeralo u smijeh je taj izraz 'naci feministica'.
Jeeee.. odmah sam vidjela sebe kao Xenu ratnicu, s vojskom naoružanih žena iza sebe. Izviremo iz tamnih šuma, odgrćemo korijenje i izlazimo na svjetlost dana s noževima u zubima.
Predvodim hordu krvoločnih žena u potrazi za plijenom- za jadnim muškarcima!
Valjda imam bujnu maštu he he..
Bit će da se lik zakačio za mene jer sam napisala da je moj dragi kuhao bolje od mene, i da sam nekad davno i sama cijepala drva.
I jest, tako je bilo.. a to je iz najljepšeg razdoblja mojeg života. Sigurno mi je najljepše jer je bilo davno, moja prva ljubav ujedno prvi muž.
Danas ga nema, o tom potom.
Ali, u tom su odnosu uloge bile vrlo jasno podijeljene, tim više jer smo bili vrlo mladi.
Dan-danas se s užitkom sjećam klope koju je smišljao moj dragi.. a bio je pritom vrlo ponosan na sebe. I ništa manje 'muško', dapače.
Po pitanju muško-ženskih odnosa danas imam jasnije izraženo vlastito mišljenje. Valjda imam ugrađen čip protiv nasilnih ličnosti, pa mi se takvi nikad ni ne približavaju.
Toleriram sve što ne nanosi štetu drugim živim bićima.
Ali; koliko sam tolerantna prema bilo kojem izboru, stilu života ili seksualnoj orijentaciji, toliko sam netolerantna prema svakom obliku nasilja nad slabijima. E tu jesam 'naci', doista!
Bez obzira o kojem spolu ili godištu, i o kojoj vrsti živih bića se radi.
Potpuno sam svjesna koliko je to van 'uvriježenih' načina ponašanja ljudskog roda.
Nije lako živjeti sa sviješću o beskrajnom i, s moje točke gledišta, sasvim bezrazložnom ubijanju životinja.
Odavno sam shvatila da današnjem čovjeku to nije potrebno.
Prošlo je poprilično vremena otkad smo izašli iz pećina, zar ne.
Ubojstvo životinje zbog mesa i krzna nekad je bilo pitanje egzistencije.
Danas više nije.
Sada doista možemo birati što ćemo jesti i obući. Imamo jako, jako velik izbor. O nama ovisi.
Nisam, i ne želim biti nerazmišljajući komad mesa. Zašto uopće imamo svijest, ako ne možemo učiniti korak dalje u svojem ponašanju, u izboru načina života.
Sad bih se nadovezala s onom MILOŠĆU.. uvijek joj se vraćam. Molimo za nju, preklinjemo boga i sve sile nebeske, a tako rijetko je sami dajemo!
Ne razmišljate o tome?
Nije to stvar samo životinja, daleko od toga. Druge vrste su samo još manje zaštićene od nas ljudi.
A kako smo zaštitili svoju mladunčad? Zakonima, dvostrukim moralom i institucijama.. Nešto od toga ponekad funkcionira, nešto ne.
Ona 'svetinja' unutar četiri zida često se pokaže kao pakao na zemlji.
Najčešće se stvarno reagira tek kad poteče krv.
Nasilje stvara nasilje, oduvijek.
Po meni je i nedavanje ljubavi djetetu oblik nasilja. Uskraćivanje razumijevanja, ili onaj tough odgoj za okrutan svijet.. da?
A kakav je rezultat. Tough klinac koji će gaziti slabije da bi došao do cilja..- lijepa budućnost za buduću amoralnu i beskrupuloznu osobu. Profil modernog, hm, poslovnog čovjeka, kriminalca, političara..?
A što kad roditelj uopće i ne razmišlja o odgoju.
Kao tate koji se na roditeljskom cerekaju i dogovaraju pivo, dok raska priča o njihovim prvašićima koji si razbijaju glave.
Jednom mi se poznanik pohvalio kako je njegova do jučer prestrašena djevojčica, postala u školi strah i trepet. Veli on: ''mala razbija sve oko sebe''..i kaže to s ponosnim smješkom.
Sumnjam da uopće trebate povijest: brak vrlo mladih ljudi, ona je voljela njega a on njezin novac. Izrodili su dvoje djece u rekordnom roku. Nesuglasice su počele još dok su bebe bile u pelenama, zatim je on imao dijete s drugom ženom. Plesao je tako godinama između njih dvije i djece jer, 'što bi ljudi rekli na rastavu'..
Ne znam kako su sve to proživljavali drugi likovi iz te priče, naročito djeca. Ali nekako ne čudi da je mala već u osnovnoj postala razbijačica, zar ne.
Tko zna, možda bu ona jedna naci feministica sa srcem barbike..
Nije dovoljno kupiti djetetu odjeću i obuću, ostaviti mu ručak u frižideru i pokloniti play station za rođendan. Uza sve to, možda imate budućeg ubojicu u kući.
Odgoj je davanje sebe. Čak i uz rizik manje plaće, jeftinijih cipela i polovnog automobila. Zar vaš budući čovjek nije vrijedan takve 'žrtve'?
Zašto ste ga uopće odlučili roditi?
Zapanjilo me kad su susjedi napadača na Luku Ritza kazali da 'žale njihove roditelje'.. A tko je učinio djecu neosjetljivima na bol i patnju drugoga?
Djeca koja su odgojena, onaj 'kvalitetan materijal', ne postaju ubojice u školi ili na ulici. Djeca s kojom se odmalena radilo, znaju razliku između dobra i zla. Za to nije potreban vjeronauk. Dječica se nakon vjeronauka isto tako tuku i maltretiraju slabije od sebe, i zatvori su puni 'čistih' vjernika.
Na djecu doista treba potrošiti više, vjerovali ili ne.
Više od novca.
Nego, sjetih se davne radio emisije doktora Đorđevića.
Kad ga je nazvao jedan oženjeni muškarac i potužio se na loše odnose i nerazumijevanje u braku.
Dan danas ga pamtim.. Kazao je da se oženio ''pravom barbikom'' i isprva je bio sretan što je našao ženu koja je tako izgledala.. Ali nakon nekog vremena otkrio je da ne zna što bi s njom. Da nemaju o čemu razgovarati. Ako se ne varam, već su dobili i dijete. Tako se on jadao, pitajući doktora što da sad radi.. sa ženom barbikom.
Doktor kao doktor, uputio mu je nekoliko pitanja i pokušao mu postaviti situaciju i s njezine strane, zamislio ga nad vlastitim izborom itd.
Ali, reklo bi se da je šteta već bila učinjena.
Greška koja se izravno odrazila na drugoj osobi i na djetetu.
Da se čovjek zamisli, zar ne.
Barbika.. ti boga!
Nemam ja ništa protiv da svatko živi onako kako želi.
Ako žena ili muškarac prihvaća, ili čak uživa u ponižavajućem položaju, to je njegova/njezina stvar.
Sve dok ima izbor i dok ne stradaju djeca.
Znam jednu ženu, bivšu barbiku, koja je godinama živjela uz čovjeka koji je pio i ponižavao je. Nije bio fizički nasilnik već jedan od onih koji naređuje ženi, ismijava je pred drugima, 'časti' je prostotama i uvredljivim nadimcima itd. I varao ju je. Htjela se rastaviti, odlazila od njega, pa odustala.
Jer za nju 'nije bilo života bez njega'..
Inače, nakon svake drame i poniženja, on bi se onako mamuran pojavio s isprikom i podebljao bi je buketom ili komadićem zlata.
I tako je to išlo godinama. Valjda i sebi nije nikad bila više od barbike.
A jesu li djeca stradala u toj priči?
Na skali od 1 do 10, stradala su onako za peticu, iako je teško to samo tako reći.
.. a moglo je bolje.
Post je objavljen 05.11.2008. u 16:51 sati.