ispijam tvoje čaše kristalne vode
kakve ne toče nigdje dalje
gledam boje koje ne vidjeh nigdje dalje
upih riječi koje ne upijam nigdje dalje
izgubih teške metale koje ne gubim dalje
i čuvam dušu obilježenu da ne ide nigdje dalje
uvijek bih ti dala ono dokle dalje ne mogu
dala ti ono što uzimaš i ne plašila se sutra
i dopustim ti psovke
pa i bičevanje crno
navikla sam se na ekstremne stvari
koje nekada tjeraju u kut i na ljuljanje uma
kojeg se zarobi u luđačku košulju
pa bude lakše
Post je objavljen 05.11.2008. u 00:13 sati.