Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/grizlich

Marketing

...zasto me napuste oni koje najvise vooolim??!

...prijatelju,

…znam da sam te povrijedila onoga dana
kada sam rekla da je još uvijek moje sve…
…usprkos tome, nisi mi okrenuo leđa i otišao… ne… ti ostao si uz mene…
…sasvim nesebično… bez da tražiš išta zauzvrat…
…baš kao što to čine pravi prijatelji…
…ali znaš… ja nisam zaboravila…da sam te povrijedila…
…priznaj, jesam te…
…ja znam da te boli…jer i mene boli..
..poznaješ me, znaš da to nije bila moja namjera i da je to sve bilo izrečeno nesvjesno…
…zašto?...
…htjela sam stvoriti jedan zid oko sebe, kojeg nitko neće moći srušiti…
…htjela sam se zatvoriti od ponovnog mogućeg pada…
…oprosti mi što si u onom trenu bio ti taj koji je ostao povrijeđen,
i to od mene, tvoje prijateljice…
…molim te, anđele, oprosti mi…
…obećajem ti da će on postati treće lice u mom životu…
obećajem ti da ću opet biti ista kao prije…



…noćas imam potrebu da ti kažem „Hvala“…
…hvala što u tvojim očima uvijek mogu pronaći svjetlo da mi pute osvijetli…
…hvala ti što si na mojoj strani uvijek kada zatrebam prijatelja…
…vjeruješ u mene i kroz tamu me vodiš, pružaš mi ruke kao štit od oluje…


Znaj, da mi je tvoja blizina itekako važna…
Uvijek me znaš nasmijati kada mi je to stvarno potrebno,
uvijek znaš pokazati pozitivne stvari kada je loše…
…ne mogu ti riječima opisati koliko mi znači tvoje prijateljstvo…
…na ovom svijetu sve je manje pravih prijatelja, zato ću se ja nastojati truditi da te nikada ne izgubim, i da tvoj osmjeh bude zauvijek prisutan u mojem životu…



Post je objavljen 04.11.2008. u 15:17 sati.