utisnuta u smeđu boju
diram kičmu u središte boli
čitam o ženskoj jebenoj boli
koja odaje briljantnost uma
sljubljenim svemirom
skrivenog pod izgubljenosti
nošenja svoga vlastitog ja
perfekcija iskrenog smijeha
nigdje poslušanog
tjera u mir koji se širi tijelom
i boja sva lica crvenom
sporazumno bježanje pred strahom
opravdava se danas samo pogubljenjem
gluposti i vježbanjem trule svakodnevnice
Post je objavljen 02.11.2008. u 23:39 sati.