u otključanom kavezu ukočenim kravata-vratom mehanički tipka. podočnjaci baš na mjestu. to znači da radi. ili da je previše online pod nepostojećom pauzom? još šest sati. opet si neispeglan. zagorski baca tomahawk u smjeru šefove glave. to mu je, naime, potrebno uz neće se ponoviti. broj broj tika-taka broj broj tika-taka. impulsi impersonalnih razgovora. hinjena ljubaznost. svijet je olovna računaljka za odrasle. države su korporacije. font 12, prored taj i taj. čemu duge rečenice? 01011110100110100101111010101001010001101110101101010101001010100101001011101
0101010101010010100101111010011010010111101010100101000110111010101100
10100100101111101001010101010100101001011110100110100101110010101
10101010100101010010100100101111101001010101010100111101101
0010100011011101011010101010010101001001010paintball0101
110100110100101111010101001011101011010100101101
01010100101001011110101011110101000011001
00101110vježbe za vrat10101010100111
010110101010100010001011010
1010010111011110100.
privid slobode.
digitalna...
...bliskost.
sve analognije vraća se na staru cestu. u crvenkasti sumrak bez semafora. digit... digit... di...
a onda… divno!
imam inspiraciju! rekao je i opijum-žedno počeo ispijati veliki vrč kave mazeći požutjeli neuredski papir perom dugo u noć k'o djeca što se skrivaju u parku i pod prigušenim svjetlom bandere u holmesovskoj magli otkrivaju prve dodire. na mahove nervozno. pa opet virtuozno.
tu i tamo trza nogom u distrakciji pa se igra klupkom svojih misli i pomalo me plaši donijeti mu sendvič. prekinula bih eksperiment.
Post je objavljen 02.11.2008. u 15:02 sati.