Već mi dvije godine stoji na blogu podsjetnik "manje politike, više kulture i umjetnosti", ali kad prema nečemu imaš sklonost, situacija je valjda ista kao i kod dijabetesa te tumora dojke. Dovoljan je jedan "pogrešan" mail nekog poznanika, dobronamjernika, i opet se uvučem u danas evidentno depresivnu i mučnu političko mafijašku svakodnevicu Hrvatske jer kad si pojedinac koji sudjeluje u društvenom životu, gotovo je nemoguće ostati po strani.
Što bi se reklo; na valu si ovoga ili onoga...
Možda je dobro vrijeme za prestanak čitanja dnevnih novina, ali i za tu odluku trebalo bi malo stati postrani i vidjeti kako te upravo novine od ranoga jutra ošinu sa dva tri kriminalca na naslovnici i nekoliko leševa iznutra. Da ne spominjem Konzumovu krmenadlu koje je baš danas "vizionarskim marketingom osmišljena", pokrila kriminalne face na naslovnici Jutarnjeg lista. Onda se upetljaš u komentiranje zajedno s kolegama s posla i za nekoliko trenutaka nisi samo pun kave koju upravo piješ, nego i raznoraznih sranja. Kada bi popularna "tiha većina" više čitala knjige nego žuti tisak, možda bi i naši novinari više pričali o književnosti, a manje o društvenom smeću. Tada bi pisanje o književnosti imalo i svoje tržišno opravdanje, a danas je očito krvoločnim čitačima, krv jedino što ih potiče na kupnju. Vjerujem da globalna atmosfera definitivno utječe i na konkretne ljudske međuodnose, jer baš otkako je ove krize, ne sjećam se nijednog pozitivnog feedbacka od mojih najbližih. Probat ću stoga s jednom konteplativnom taktičkom stankom; vratit ću se na kulturu i umjetnost i pokušati donijeti nešto pozitivno. Tako mi nevjerniku pomogao Bog, blažena djevica Marija i svi sveci Božji.
Post je objavljen 30.10.2008. u 22:59 sati.