Pregled posta

DAN 9, 25.10.2008. - Postoje prečaci i “prečaci” (Wilderness, Južna Afrika)

Lijepo je duže odspavati. Bez budilice, bez žurbe... Danas imamo vremena.
I odlučujemo malo planinariti po okolnim planinama. Odnosno, mala ispravka, ja odlučujem planinariti, a Vesna me prati. Druga opcija je vožnja kanua po rijeci Touw, onu koju vidimo s prozora naše sobe, ali Vesna ju je odbila. A selu poput Wildernessa treće opcije nema. Plaćamo ulaznicu u nacionalni park i pratimo put uz rijeku. Poprilično je to dosadan put, moram priznati. Djelomično je od utabane zemlje, djelomično drveni, a prolazi kroz jednu od posljednjih netaknutih šuma Južne Afrike. I u početku je možda mrvicu zanimljivo hodati po šumi, posebice kada na improviziranoj splavi trebamo prijeći rijeku jer se put nastavlja na njenoj drugoj strani, ali nakon nekog vremena samo se želimo što prije uspesti do fuckin' slapa na kraju puta i izaći iz šume. Oboje se slažemo – žali Bože vremena i novaca.
A ni slap nije Bog zna što. Kao da je netko pustio malo vode iz slavine na nekoliko posve jednoličnih stijena. Par koji je pješačio par metara ispred nas, došao je, vidio i okrenuo se. Ne sumnjam da su i oni očekivali više.
Vraćamo se istim putem prema Wildernessu. I opet preko splavi na drugu stranu rijeke. I umjesto da nastavimo uz rijeku, ne da mi vrag mira, odlučujem povesti nas prečacem. Barem je tako ucrtan na karti. U stvarnosti, put vodi na vrh planine pa se onda malo spušta, pa opet diže i tako nekoliko puta. Djelomično je skoro potpuno obrastao u šiblje tako da se moramo provlačiti kroz razne otvore u puteljku, preskakati stabla, izbjegavati paučinu (i neku vrstu kaktusa koji rastu ovdje u izobilju)... I uz to ne znajući da li idemo dobrim putem i gdje nas vodi i kada ćemo stići konačno tamo gdje ovaj put završava. Enigma. Vesna me želi zadaviti. Ne zamjeram joj. I ja bih zadavio samog sebe. I ja želim više izaći iz ove šume.
S vrha se pruža nevjerovatan pogled na planine, vijugavu rijeku Touw u dolini, jezera u daljini (ipak ovo područje Južnoafrikanci nazivaju južnoafričkim Lake Districtom) i još malo dalje valovi koji se razbijaju o dugačku oceansku pješčanu plažu. Vjetar nam je na vrhu jedino društvo. Konačno nas rashlađuje nakon toliko uspona i spuštanja. Daje nam zraka.
Ubrzo se spuštamo na početak staze. “Prečac” je uspješno svladan. I ne pada nam na pamet više uzimati nikakve “prečace”.
Kasni ručak u lokalnom restoranu u centru Wildernessa. Eksperimentiram s nojetinom... BTW Kaže li se uopće 'nojetina'?!
Prije spavanja čitam knjigu koju sam kupio u Cape Townu. Amerikanac Paul Theroux putovao je overland od Caira do Cape Towna i opisao svoje putovanje u knjizi “Dark star safari”. Na pamet mi samo pada pitanje iz njegove knjige: “Što radim ovdje?”