ti...
po prvi, drugi, treći... n-ti put... samo ti, opet ti i jedino ti... nisam vjerovala, niti bih ikada pogodila da se opet mogu ogrnuti zelenilom tvoje smeđe i zakoračiti u modro more s tragovima ljubičastoga. ti... opet ti.. i opet ja...
na početku i na kraju vremena, samo ti. u sredini, vječito lutajući... samo ti.
primakne se na trenutak bliže, bojeći se sklopiti oči... umorna, toliko umorna da se pita da li halucinira ili ipak vidi pred sobom ono što jeste, stvarno i realno, i željeno. toliko...
laku noć. ili možda ne. ne... zagrli me, jako, jače, stisni uz sebe i ne puštaj, barem do jutra... a onda jutro neka raspline čaroliju i nek opet ostanem samo ja. samo ja ... i samo ti... ne mi. zagrli me...
jer osjećam struje boli koje mi tvoji dodiri nanose, osjećam struje čežnje...
jer nisam vjerovala da mogu toliko željeti tvoj dodir. ovlaš... dok samo prođeš... i stisneš me uza se kao da ne postoji sutra.
šuti... samo šuti i ne pitaj me nikakve odgovore. jer ujutro ćeš opet nestati a ja ću ostati tu, čekajući. i biti opet ja... jer ovaj put sam jača...
samo, noćas, šuti... i zagrli me, još jače...
toplina tvog tijela uz moje... snovi koji ne dolaze jer je nevjerica bliže.. i more... duboko modro more posvuda oko mene.... sretna..
zaista sretna... ne misleći. jer misli ne vrijede noćas. niti pravila koja su postavili, niti... čak ni izgledi da kockice padnu na 1 i 6.... kao i uvijek, suprotno...
samo ti..
samo ja i samo ti...
nisam vjerovala...
jer uvijek kad sam s tobom, ne mogu te pustiti od sebe...
zagrli me...
laku noć
Post je objavljen 30.10.2008. u 03:01 sati.