Kažu bol se svlada strpljivošću.... Evo strpljiva sam čekam da me prođe bol koju nosim u srcu.... Danas sam depresivna, loše raspoložena,vraćaju mi moje stare patnje, bol, bol u duši koji je čini mi se neizlječiv.... Ujak je opet u bolnici, imam loš predosjećaj, razgovarala sam sa njim preko mobitela, nemam hrabrosti otići u posjetu.......
Tata mi kaže da su samo kosti ostale.....
Ipak molim se i nadam se, ali čemu ni sama ne znam... valjda samu sebe tješim......
I na poslu mi je bio naporan dan, dječica malo nemirnija no inače, ali sa njima se osjećam bolje, zaboravim na svijet izvan škole, čak ponekad samu sebe uhvatim da se ponašam kao i oni, kažu da to tako ide s vremenom, da se čovjek poistovjeti sa tim malim neiskvarenim bićima........ Evo kao da se sprema i nevrijeme, danaqs je bilo jako toplo, sve to utiče na raspoloženje...vjerovaću u bolje sutra jer nada posljednja umire
Post je objavljen 29.10.2008. u 18:11 sati.