Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/silvija4

Marketing

Photobucket
Eh, da! Prošo moj noćna mora vikend. Hvala Bogu.Sada su mi posljedice jedino psihasmijeh, upala mišića i strah od ponovne inventure. Strašno nešto. Od ujutro u sedam do pet ujutro slijedećeg dana smo radili. S tim da smo dan prije radili cijeli dan i cijeli tjedan produženo. Mislim da smo svi bili toliko umorni i da smo još totalno slomljeni da to nije normalno. Još veća noćna mora je ta što to nećemo dobiti plaćeno. Ali štaš, kmet ostaje kmet. Danas smo imali neko predavanje o čišćenju. Tako da ću sada u slijedećoj zamolbi za posao moći napisati da sam i kvalificirana za profesionalnu čistačicuzubo. Nema šta neću naučiti na ovom poslu.
Inaće, bila sam u svatovima. Naravno da me nisu pustili. Samo sam se ponizila pred šeficom kada sam ju molila da me pusti. Mislim da me je mogla pustiti ali izmislili su toliko razloga da jednostavno ja nisam mogla ići. No nema veze. Ipak sam ja bila. Nije bilo to-to ali sam ipak bila i neću samo gledati svatove na kazeti kako mi je moja šefica rekla, nego ću i sebe gledati na njoj. Došla sam u svatove oko pola dvanaest navečer, nakon posla jel. Mrtva umorna sam bila i ujutro sam se morala dići u šest ali bilo je super. Čagala sam i zabavljala se normalno kao da me ne čeka ništa sutra i kao da nisam radila cijeli dan. Nisam htjela dopustiti da posao bude centar mog života ili na prvom mjestu kako mi šefica rekla.
No prošlo to sve i sada se nadam se se sve vrača u normalu. Ali nikada se ne zna. Kod mene to sve više se ne zna do zadnjeg trenutka.
A što mi vrijeme brzo leti. To ni normalno. Danas sam razmišljala kako ću izgledati kad budem baka. Sam se pogledam u ogledalo zamisli malo opušteno lice, naborano (iako se nadam da neće biti puno naborano jel). Sijedu kosu neću imati jer ću se farbatismijeh. A sad garant ću imati problema sa kičmom, bit malo zgrbljena od posla i tak. Didu neću imati ili ću imati nekog totalno kretenskog didu koji po cijeli dan goni druge babe po parkovima, žmiga bakama u bolnici ili cijele godine kolje sve moguće životinje u kojima vidi meso za jelo.
Danas mene jedan čovjek pita jel imamo ugljen za roštilj a ja razumila da kaže: Ubio bi za roštilj. Još ja umirem od smijeha i ponovim: Ubijate za roštilj? da bi mi čovjek sav zbunjen ponovio kako on traži ugljen za roštilj. A ja mislim u sebi, koja sam ja budala. Ja stvarno svašta čujemsmijeh I tako to kod mene. Neki dan dolazi čovjek na blagajnu i sada ja njemu trebam reći: Dobar dan. A ja mu se lijepo nasmiješim i umjesto pozdrava mu viknem: Još nešto.

A ode ja sada na spavanje. Vrijeme je. To da ne dobijem bore i pod stare dane izgledam staronaughty.

Ajde ćmah

P.S. Moja seka i ja si kupile auto. Stiže za desetak dana. jupi jupi jajaja (lupi se u jaja)


Post je objavljen 28.10.2008. u 23:05 sati.