Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sillmarilla

Marketing

PMS

Dugo me nije bilo ovdje. Mislim, zavirivala sam tu i tamo, mijenjala dizajn, ali nisam ništa pisala. Danas je tmuran jesenski dan (ovo mi zvuči ko početak školske zadaćnice), a ja sam uspjela ranije otić s posla, sama sam doma do večeras, nemam društva jer se nikome po ovakvom vremena ne da potezat do mene koja je baš morala uzet stan na mjestu koje uopće nije strmo i koje uopće nema puno skalina....zato sjedim sama na kauču, ništa se ne čuje osim mog disanja i bojlera koji uvijek nekako čudno šušti dok je upaljen da me već pomalo strah...a naravno ja moram čitat o eksplozijama zbog plina i bojlera po stanovima...e da, ni plin mi ne valja. Uh... E to je i razlog što sam ovdje sjela i otvorila blog editor da narišem koju pametnu.
Od posljednjeg posta ionako se ništa nije promijenilo u Sillmarillinom svijetu. Osim što je prošlo gotovo mjesec dana od zajedničkog života (kako ovo jebeno vrijeme leti?!), a još se nisam naučila baratat parama i nešto pametno skuhat. U ovom vremenu već sam lagano shvatila nedostatke stana u kojeg sam se uselila, a koji mi se na prvi pogled učinio tako sladak. Ma jest, sladak je i lijepo raspoređen ali - ne valja mi pećnica, slabo peče, ne valja plin jer se upali tek nakon petog pokušaja na što me već počnu hvatati živci pa kuham na struju, bojler sam već spomenula, imam samo tri stolice na velikom stolu pa, a ko mi netko dođe na kavu mora sjesti na kauč koji se razdvaja pa je nekako nestabilan.
S moje strane kreveta mi fali komonćin (noćni ormarić po književno), a u frižideru ima premalo mjesta. To su sve male sitnice s kojima mogu preživjeti, ali kad to gledaš svaki dan počne ti ići na živce. A iskreno, ne da mi se previše ulagati u obogaćenje našega privremenoga prostora, upravo iz razloga što je privremen i što ćemo se, nadam se, iseliti nakon godinu dana. Ako u to vrijeme ne uspijemo naći nešto svoje, onda jebiga. Podstanarstvo ćemo još malo produžiti. Ali, dobra strana svega, zapravo najbolja i jedina je to što više ne mogu zamisliti da smo razdvojeni. I čudim se kako smo uopće mogli prije ne živjeti zajedno. A valjda to tako treba bit. Inače, bivši podstanari su mi rekli kako se, kad su se jednom odselili od roditelja, više nisu mogli vratit. Jednostavno, naučiš se na neki svoj red i mir.
Ajd da našvrljam nešto vezano za naslov, da ne bude bilo zbunjole. Da, u PMS-u sam i to ogavnom! Al naslov nema veze s postom....e sad sam i samu sebe zbunila. Bemti PMS

E da! Je li vas nervira kad nasred puta sretnete jednu osobu koju znate iz viđenja, a ona se prije nego vam se približi počne praviti da tipka na mobitel samo da vam se ne mora javljat!? Mene da! Jako! Prošla sam i ja pored nje - kao da je nema!


Post je objavljen 28.10.2008. u 15:54 sati.