Budilica uspjeva obaviti svoj zadatak, ali samo na trenutak jer u slijedećem već se okrećem na drugu stranu, pokrivam se preko glave i izgubim se u mirišljivim plahtama.. Toplinu uzimam sebično k sebi, kao da će je glasovi s ulice oduzeti zauvijek. Naposlijetku otvaram oči, ali bez ikakve želje da ugledam svijet. Zaželim se ne toliko okusa, već mirisa kave. Kod polakog pijuckanja zamišljam kucanje sata i prolaska još jednog dana. Uživam u prepuštanja lijenim radnjama, euforija mi je nepoznat pojam. Počinjem se brinuti za svoje ja. Panično se bojim svojeg nestajanja. Toliko želim dozvati nešto, bilo što. Možda bi mi nostalgija pomogla? Mirisi me jedini održavaju ovdje, a možda me samo varaju o mom prisustvu.
Tad počinjem shvaćati svoju jedinu bit. Svoju unutrašnjost. Ono najbitnije, onaj temelj. Pitam se, vjerujem li da snovi mogu biti poruke mrtvih duša? Možda me na takve misli tjera blizina dana kad se odlazi na groblje. Možda o tome razmišljam jer sam uspjela sanjati a da se ne probudim u očaju nego osmijehom na licu. Snovi kao droga. Snovi kao proživljavanja nemogućeg u mom životu. Snovi kao sreća koja je prekrasna zbog njene nemogućnosti provođenja u stvarnost…zato je i zovem Srećom.
Pokušavam još nešto iskopati iz sebe. Trudim se otipkati nešto važno, kad već zaboravih pisati. Izgleda da je moja intezivnost otišla na put. Voljela bi poći za njom. Odluke su ponekad prevažne da ne stanem i vraćam se ponovno … kako proživjeti život u donošenju 'pravih' odluka a istovremeno ići protiv sebe? Je li to moguće izvesti istovremeno? Ne čini li se da se te prave odluke automatski pretvaraju u krive? Krive za mene. Što mi znači sreća bližnjih? Oni su daleko. A ja se činim kao preslaba osoba da se okrenem svojim uvjerenjima. Zašto ih smatram ekstremnim? Jer ih drugi takvim smatraju? Čemu tražiti razumijevanje i potporu u nečemu što bi samo po sebi trebalo biti revolucionarno?
Ideje su slatke kad su neshvaćene. Ljudi pokazuju najdublju ljepotu kad su čudni. Najjači zagrljaj ostvaren je tek nakon davanja putem riječi. Karakter se može vidjeti kroz izgled tek nakon prvog velikog iskustva s osobom.
Nestajanje se može dodirnuti jednim pogledom.
Post je objavljen 27.10.2008. u 11:15 sati.