Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/zlatnirez

Marketing

Kako izgleda tipičan hrvatski mladić?

Kad zamislim mladog Čeha, zamislim mladića sa šalom oko vrata dok čita knjigu vozeći se u metrou; kad zamislim mladog Nizozemca, zamislim pjegavog dugonju koji se vozi gradom na biciklu i sluša glazbu; kad zamislim mladog Britanca, zamislim blijedog, elegantnog gospodina u rolki koji ispija pivo u pivnici; kad zamislim mladog Španjolca, zanislim tamnoputog ljepotana koji se na klupi udvara temperamentnoj studentici...
Što vidite kad pokušate zamisliti mladog Hrvata? Je'l to dečko na biciklu, je'l to dečko s knjigom, udvara li se po lokalnim parkovima..?
Naša su djeca slika našeg društva. Ona su naša kazna!
"Naši mladići su divlji, podmukli i puni srdžbe. Noću se okupljaju na opustjelim betonskim prostorima, poput čopora mladih pasa, i tamo luduju do kasno u noć. Jure jedan drugoga po opustjelim dječjim igralištima, ljuljaju na ljuljačkama, urlaju, skaču, čupaju slušalice iz telefonskih govornica, razbijaju stakla na automobilima, kradu to što nađu. Naši mladići ispuštaju krikove kao galebovi. Njihovi krici odbijaju se o betonske zidove poput ping-pong loptica. Noću, naši mladići igraju nogomet spraznim limenkama, i ti zvuci odjekuju kao štektanje mitraljeza. Naši mladići bjesomučno kruže na svojim motorima (i u svojim automobilima) po opustjelom naselju. Noć je njihovo doba.. Mi drhtimo, pritajujemo se kao miševi, njihovi urlici lede krv u našim žilama.
Policija nikad ne zalazi u naše zone, pušta da nas krici naših sinova izjedu kao kiselina. Naši mladići brzi su na nožu, nož je srastao s njihovom rukom. Naši mladići šampioni su u pljuvanju. Pljuvačkom markiraju prostor oko sebe, kao mokraćom psi. I uvijek su zajedno, u čoporu, kao seoski psi."

Dubravka Ugrešić, Ministarstvo boli, Zagreb, 2004.,259. str.


Post je objavljen 27.10.2008. u 09:45 sati.