Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/akst

Marketing

ADHD i nešto drugo

Upravo sam si pročitao post o djeci s ADHD-om s naslovnice i to me podsjetilo na jednu, rekao bih, jednako važnu (ako ne i važniju) pojavu od toga.

Apsolutno je jasno da su djeca s ADHD-om (utvrđenim ili ne) u velikim problemima u klasičnom školstvu, kakvo još uvijek caruje, gdje je još uvijek zadržana klasična forma organizacije posla i upravo zato ovakva djeca teško dolaze na zelenu granu. Veliki problem je nespremnost mijenjanja učitelja i njegovom pristupa (a zasigurno je najteže mijenjati sebe; lakše je drugima pametovati). Veliki broj i najiskusnijih pada na ovom ispitu upravo zato što žive u kalupu koji im odgovara. Rekao bih da je to razumljivo. Rijetki pojedinci će poželjeti mijenjati ono što (za njih) odlično funkcionira. Pitanje je - a kako to djeluje na druge? Hm...

Na stranu problem s djecom s ADHD-om. Jasno je sve oko toga koliki je to problem.

Mene zanima upravo ovo - zašto se nitko grčevito ne bori oko djece koja su asocijalna, izolirana, povučena, introvertirana, rijetko sretna? Mogu reći da u svakom razredu imam bar po dvoje, a negdje i više takve djece. Većina nije ni riječ progovorila od početka nastave ako ih nešto nisam pitao, a i tada jedva suvislo. Svaki puta se zdrmam i pomislim - što se u njihovoj glavi zbiva? Tuče li ih itko doma? ili nešto gore? Pitam se što će biti s njima u životu ukoliko se nitko s njima ne bude bavio kvalitetno? Teško da će se moći izboriti za sebe i napraviti nešto od sebe u današnjem svijetu. Uvijek su po strani i nikoga to ne brine koliko vidim.

Njima je pod hitno potrebna stručna pomoć, ništa manje nego djeci s ADHD-om. Ja imam premalo vremena tjedno s njima da bih išta suvislo učinio, a ponajviše zato što skoro svo moje vrijeme okupiraju djeca koja traže puno, pa i oni s ADHD-om. Ako ove pustim da bih nešto s ovim introvertiranima napravio, ovi drugi polude. Začarani krug rekao bih.

I onda će mi netko reći da je uvijek učitelj kriv za sve. Gospodo, dajte mi razrede po 10 učenika i onda kritizirajte. Kada ih je više od 20 nema šanse da se posvetim jednako svakome. To se treba podhitno mijenjati ukoliko želimo djelovati na djecu s bilo kakvim problemom i potrebama.

Post je objavljen 25.10.2008. u 12:53 sati.