Winter Mood: Steps in Winter
(prethodni nastavak)
Rose je slušala Morpheusovu priču o Hadesu i Persephoni s čuđenjem i tugom. Koliko spletki, nasilja ...
Bogovi podijeliše vlast nad Nebom, Morem i Podzemljem ... no tko je vladao njihovim strastima?
Rose je shvatila da joj priča o Persephoni i Hadesu pomaže bolje shvatiti priču o Morpheusu i njoj samoj ...
Jer, nije li Morpheus, kad se se sreli, namjeravao učiniti isto što i Hades?
I zar nije i ona mogla završiti poput Persephone?
Stanimo ...rekla je.
Ne mogu više, Morpheuse ... ne mogu pratiti ni priču ... ni tvoje korake ...
Oprosti, Rose, baš sam bezobziran. Zanio sam se pripovijedajući pa nisam primijetio koliko smo odmakli, i u priči i na putu ... Stanimo, odmori se.
Sigurno si ostala bez daha, prateći moje duge korake kroz snježne smetove ...
Sjeli su u zaklon nekog grma. Morpheus je podigao krajeve svoga plašta pozivajući Rose da se zaštiti od hladnoće. Ona se skutrila pod plaštem, a on ju je čvrsto obgrlio nastojeći je zagrijati.
Možda bi nam Persephone mogla pomoći zagovorom kod Hadesa ... rekla je Rose.
I ona je nekad bila smrtnica ...
Ah, Rose, odgovorio je Morpheus. Ovdje u Podzemlju je vječna zima, no gore, na zemlji još uvijek je ljeto ... a Persephone ljeto uvijek provodi s majkom ... nećemo je susresti.
Osim toga ... sumnjam da bi nam Persephone bila od pomoći ...
Rose je u Morpheusovu glasu, pri pomenu Persephone, osjetila neki čudan titraj ...
Zašto, Morpheuse?
Zar misliš da nam ne bi bila sklona?
Ne, Rose ... odgovorio je Morpheus oklijevajući.
Mislim da je Persephone slaba, ona nije bila u stanju pomoći ni samoj sebi ...
Nepravedan si, Morpheuse, Persephone je bila djevojčica kad ju je Hades oteo ... Ono što ti smatraš njezinom slabošću, ja vidim kao njezinu snagu ... A Persephone je imala snage oprostiti Hadesu ...
Na ove se Roseine riječi Morpheus trgnuo kao oparen:
Opraštaju samo slabići ... I kakve slasti ima u opraštanju ...
Osveta je puno slađa!
Osveta je jelo koje se služi hladno ...
... tako glasi jedna ljudska izreka ... rekla je Rose.
No, meni se čini da se i bogovi i ljudi osvećuju dok im je srce vrelo ...
A kad to jelo pokusaju, onda ustanove da im je ono ohladilo i sledilo srca ...
Ti veliš da je osveta slatka, Morpheuse, i podcjenjuješ one koji opraštaju ...
a zaboravljaš zašto smo nas dvoje u Had krenuli ...
Ah, Rose ... odgovorio je Morpheus posramljeno.
Gori sam od Hadesa ...
I ja sam Tebe dovukao u podzemlje ... da tražiš oproštaj za moje grijehe ... I ja sam nepopravljiv kao Hades koji svake jeseni iznova moli za oproštenje ... i svake jeseni ponovo čini isto ...
Ne znam je li Persephone oprostila Hadesu, no znam da si Ti meni oprostila sve ...
Ah, Morpheuse, oprostiti drugome lakše je no oprostiti sebi ...
No, moramo krenuti dalje ... i s pričom o Hadesu i Persephone ...
... i s našim putom prema Tartarusu ...
...
Kad su se izvukli ispod grma pod kojim su se odmarali, vidjeli su da je snijeg opet počeo padati. Snježne su pahuljice prekrivale njihove tragove, morali su ubrzati korake jer ih je iza guste snježne zavjese Thanatos mogao pratiti još neprimjetnije.
Što je bilo dalje s Hadesom i Persephone? upitala je Rose Morpheusa.
I tko je bila ta Minthe koju si spomenuo?
(nastavak slijedi)
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
prošetasmo, Ti i ja, Jedini,
visok snijeg gazeći, uz obalu dunavsku,
pa u bijelu šumu zađosmo.
sred šume visoka jelka blistaše,
grane joj se do zemlje povijahu.
pod snježne grane se podvucimo,
šapnuo si,
stresimo bijelih zvjezdica roj ...
... i u snijegu
snježne anđele nacrtajmo ...
eh, Jedini, ne mogu dočekati ...
... da padne snijeg ... hihihih
Post je objavljen 25.10.2008. u 23:59 sati.