Vec dulje vremena buljim u svoj blog i cudim se gdje mi je nestala energija kojom sam, jedno vrijeme redovito, pisao postove. A onda sam dosao na ideju pokrenuti novi blog, tek toliko da napravim odmak od necega sto sam zapustio. I dao se u odabire mudrih imena i - guess what: jedno 20 imena koja su mi pala na pamet su bila zauzeta. Pola sa samo jednim postom.
I kaj sad? Nis, brijmo dalje po starom blogu. Ako nista drugo - jos je tu. Nakakao sam davnih dana podosta toga, ovisno o trenutnoj peristaltici, no i to je dio mene. Zakaj bi se sramio? S druge strane, jos uvijek sam under cover. Sto mozda ostanem neko vrijeme. A mozda i ne.
Zapravo, pukla me neka nostalgija da se povremeno "istresem" na papir (pardon, tastaturu), onako, sebi za dusu. Pa ako moze CEO moje uskoro bivse firme, zakaj ne bi mogao i ja? Nije da smo si konkurencija, ne namjeravam nista postici s ovime osim olaksati si dusu. A ako se kome cita - neka izvoli.
Od posljednjeg posta se nagomilalo stosta, a i dogodila su se svakakva cudesa. Ukratko: dobio sam jos jednu kcer, starija je bila krenula u vrtic, produzili mi ugovor do kraja godine (bila je to 2006.), po isteku se vratismo u Zagreb, sjebah si zdravlje nepaznjom i zaglavih u bolnici na 2 tjedna, istovremeno vodene kozice napale moje tri dame, ali sve se sretno zavrsilo (Bogu hvala), vratio se na posao u velikom stilu, krenuo s novom energijom i novim idejama, ali nakon nekog vremena dozivio burnout, puk'o, odlucio dati otkaz, dobio ponudu za drugi posao i nakon 2 mjeseca obiteljskog vijecanja ju prihvatio,... prosli tjedan stigla i radna dozvola i ja od 3.11. opet u Becu.
Cudni su putovi Gospodnji.
Post je objavljen 23.10.2008. u 22:31 sati.