Heja, nakon mukotrpnog isprobavanja svih mogućih passworda uspjela sam ući i posjetiti svog starog prijatelja kojemu sam se prije stalno povjeravala. Od početka srednje jednostavno nemam baš volje i vremena za pisanje,a baš sad mi je to potrebno.... ili možda i nije.... Ah... neznam.... dali bi mi to pomoglo?? Možda i bi, a možda i nebi. Zapravo neću nikad ni saznati jer se svog blogicha sjetim jednom u 3,4 mjeseca, a otvorim ga jednom u šest, lol. Sad malo pretjerujem, nije još do toga došlo. Al tako je to, kao što bi Kate rekla "kad imamo vremena za pisanje nemamo o čemu, a kad nemamo imamo o svačemu" lol. Zvuči jako logično. Nego.... ja već 5 min pričam o pisanju bloga, mislim da bi bilo dobro da počnem o nečemu zanimljivijem. Znači počela je nova školska godina. Počela je sasvim super što se ocjena tiče, a oko društva je još uvijek ista priča. Neda mi se, pa možete čitati u drugim postovima. Idemo... prijeći ćemo na nešto veselo, lijepo, optimistično. Ima toga, al neki se ljudi jednostavno izgube. A zapravo je tako jednostavno. Samo treba gledati na život kao da je super, da je savršen, da nemože bit bolji, da je mnogima gore i takve stvari.... jer je tako, zar ne? Život je definitivno onakav kako gledaš na njega. Sad ja tu glumim nekog filozofa, al ono, zanimljvo je. Možda vam se čini da sam tužna, al nisam. Neznam.... ponekad se pojavi ta faza. Ja sam ok, uživam u životu. Al uvijek treba malo i razmišljati. Do nedavno sam to izbjegavala. Nekako sam, neznam sve činila da nemam vremena za razmišljanje. Ono malo vremena stvoreno za razmišljanje upropastila sam sa slušalicama u ušima. Naravno to sam radila namjerno (jer je svaki čovjek sretniji kada ne razmišlja o svom životu i sreći) i onda je došlo do toga da se na nastavi nisam mogla koncentrirati jer sam naravno radila šta? Razmišljala, lol. A sada umjesto da učim povijest jer ću sutra pobrat prvu jedinicu ja tu tipkam i tipkam, a nitko to neće čitati. Zapravo ja ću jer sve su to zanimljive uspomene. Bar jednom tjedno se nađem sa svojom najboljom (i iskreno neznam dali jedinom) prijateljicom Anom. I nas dve pričamo i pričamo o svemu i svačemu i baš nikad si ne stignemo sve isptičati. Hvala ti Ana, puno hvala za sve. Hvala što si tu i što postojiš. Neznam šta bi bez tebe. Joj. E ljudi ljudi, ako nemate pravog prijatelja kao što ja imam Anu, žao mi vas je. A ako imate, znam kako vam je =) Idemo dalje.... treninzi super, sve ok kao i prije. E da zapravo i nije kao prije. Bolje je. Seka mi je prešla iz druge grupe u moju i sad nam je super, e da i David koji je uvijek dobre volje se isto prebacio, pa nam je sad zabavnije. Ove godine stalno imamo terensku nastavu s prof. geografije. Super, samo šteta što ne može biti radnim danom, pa ponekad nemogu na treninge, al preživjet ću. Evo baš jučer sam bila u Istri i bilo nam je fora, vidjela puno slatkih životinjica, hranila zečiće, dok su drugi naravno sjedili, tračali i zagađivali onaj čisti seoski zrak svojim cigaretama. E da nisam ja sad tu htjela kritizirati pušaće, čak mi je i tata pušač, iako sam ja protiv toga. Ipak sam sportašica u duši. Nego sam samo komentirala i razmišljala kolko se izdvajam iz okoline, zato me neki ne prihvaćaju, a to onda ispadne većina jer naravno ljudi nemaju svoje mišljenje nego moraju biti nečiji "potrčko". Totalno mi nisu jasni, kako mogu biti tako povodljivi za društvom. Pa kako neko može tako nisko pasti da trčkara za nekim i da ga društvo može nagovoriti na sve. To mi je totalno nejasno. I opet ne kužim ljude, joj mnogo toga ja ne kužim na ljudima, ah... ništa novo.... E da, al nešto još gore od toga je dvoličnost. Kod nekih ljudi stvarno ne shvaćam što hoće od mene. Mislim il ćeš se samnom družiti ili me tračati iza leđa. Šta mi imaš glumiti kad se sve to vidi. Stvarno nerazumjem. Ah... joj život me ubija, al stvarno.... Hm... šta vam još nisam ispričala. Uh.... ima puno toga,al nema vremena. E da moram spomenuti kako za Sve svete idem u Zagreb i u Banja luku. Bit će nam lijepo, vidjeti ćemo puno ljudi i najvažnije bit ćemo svi skupa. Obitelj na okupu nakon dva radna mjeseca =) E sad stvarno moram ići,a za kraj.....
....od svih tih novih super pjesama koje u zadnje vrijeme stalno slušam teško je bilo odlučiti se koje bi od njih mogla staviti, al odluka je pala i evo ih:
Jedva čekam da hsm 3 dođe u kino. Posvuda u svijetu je već došao, a kod nas će tek u prosincu. Štaš kad smo zaostali, al baš u svemu. Ajd idem ja, uživajte ljudi i držite do sebe, budimo realni "bolje da nas mrze zbog onoga što jesmo,nego da nas vole zbog onoga što nismo".
Post je objavljen 23.10.2008. u 20:37 sati.