Večeras sam posebno tužna, ujak mi je bolestan. Ima karcinom, koji je kasno otkrio i niti jedna operacija nije uspjela, a ni ostale terapije.
To je moj najdraži ujak (od njih četvorice koliko ih imam).
Svi se sjećamo kada smo bili djeca ko nam je u susjedstvu kupovao slatkiše, a iz obitelji posebno.
Takav je prema meni bio moj ujak, uvijek bi sestra i ja bile vesele kada bi mama rekla da dolazi ujko N... Znale smo da sa njim odmah i dolaze pune dvije kese slatkiša, mada smo naravno imale svega u djetnjstvu to nam je bilo posebno drago.
Takav je moj ujak ostao i dalje kada se oženio, kada smo završavale srednju školu dobile smo nešto od zlata od njega,pa kada smo završile fakultet takođe.....
A sada moj ujak polako vene, kao biljka...
Kada sam ga vidjela u prvi mah sam se uplašila....
Da li će ikada iko naći nešto kako bi se ta bolest mogla spriječiti?
Tužna sam jako da cijelo popodne plačem, a majka mi se jako sikira....
Zato bolestan čovjek ima jednu želju , a zdrav bezbroj......
Ne treba čovjek da razmišlja o tome šta će biti sutra, nego živimo samo u sadašnjosti, jer život je samo jedan i vrijedi ga proživjeti.................
Post je objavljen 23.10.2008. u 20:37 sati.