Čežnja je prodirala kroz svaku poru,
Riječi su bile na rubu usana,
Spremne za udar na bujicu njenog glasnog očaja.
Kao i uvjek, šutnja je bila najbolji izbor,
No duša je vrištala u neposluhu,
Tog premočnog srčanog grča.
Ponekad mi je teško stajat po strani i
promatrat silnu ljudsku patnju.
No večinu vremena sam zadovoljna stanjem,
Znajuči da nisam jedina.
Sebična.
Jadna.
Pokvarena.
Post je objavljen 23.10.2008. u 17:30 sati.