''A moj život?
Zatvorene ptice, ja sam ih zatvarao - a kada sam ih pustio ponovo letjeti, umirale su brzo. Bio sam, misleći da je to ljubav prema njima, ubojica njihova leta.
Odlazile su teško ranjene. Mislio sam da sam ih ljubavlju ranio, a one su od toga brzo umirale, nisu se više mogle oporaviti.
Ni jednoj ptici ne podarih nadu ponovnog leta.
Ni jednoj svojoj ljubavi ne dadoh nadu uskrsnuća. Sve je bilo osuđeno na umiranje, a ja sam bio prvi na redu.
Zakopajte grobara ljubavi, moja djeco. Nemojte donijeti cvijeće, jer ono bez ljubavi vrijeđa. Ostavite me sama ležati tu. Možda će netko i meni upaliti svijeću milosrđa. Ako to nitko ne učini, učinit će ljubav u koju sam uvijek vjerovao.
Na milosrđe imamo svi pravo. Svatko je na svoj način kovač svoje sreće, a suci našeg života i naše ljubavi uvijek su bili drugi.
Život je samo onda lijep ako se živi.
Upalite jednu svijeću milosrđa - životu bez života. Upalite jednu svijeću milosrđa - ljubavi sudski podijeljenoj i njezinim žrtvama. To je moja oporuka.
I kada se ispuni vrijeme, ugradit će ljudi u granitnu ploču moju sliku i moje ime - sliku grobara ljubavi. Granitna ploča je sjajna kao zrcalo - možda na njoj prepoznate i svoje lice.''
Đuro Zrakić, Ljubav sudski podijeljena
Post je objavljen 23.10.2008. u 15:48 sati.