zelenilo na brdu oko nas,
pušiš cigaretu dugo
i nesmireno.
dišeš plitko.
tvoj prsni koš kuca.
vidim te ispod crnog stakla.
pričaš dok te slušam,
obje znamo -
priča se nastavlja.
trebale smo se,
znamo i to.
a pravimo se,
ovakve nedodirljive,
kakve jesmo.
ma žene!
jao, žene!
ženski um zna
zakomplicirati
cijelu stvar,
i nek kažu da nam
ne treba muški um,
da nas umiri.
treba! treba!
i to znamo!
i slušaš me,
i znaš me,
i pitaš se,
koliko se varam,
a koliko te volim,
a maco znaš me,
pa volim te,
jesam egoistična,
ali licemjerna nisam,
preciznije - nepromišljena.
i volim te.
nek nam vrijeme donese nas,
a mi ćemo obje strpljivo čekati.
i rekla sam ti - ne vrijedi,
prekratko smo tu,
ne vrijedi,
volimo se.
Post je objavljen 20.10.2008. u 19:48 sati.