Marketing
Neki davni dijalozi.. Neki trenuci bez daha.. jer riječi su te koje..ma znaš.
Meni nije posebno stalo do toga što ti misliš. Trebala sam biti pametnija i ne petljati se s čovjekom poput Tebe.
S čovjekom poput mene?! Što bi to dovraga trebalo značiti?!
Da si arogantan, samozadovoljan, tvrdoglav i nefleksibilan.
Volio bih razgovarati s tobom.
Sumnjam da to sada možemo učiniti kada smo otkrili da nemamo ništa zajedničko.
( neću mu dopustiti da vidi koliko su me neke od Njegovih riječi zaista duboko povrijedile. Ne, Sve su me Njegove riječi duboko povrijedile.)
Sam Bog zna da uvijek na kraju završim povrijeđena kad se spetljam s muškarcem iz tvojeg svijeta. Čovjek bi već pomislio da sam do sada naučila lekciju.
S muškarcem iz mog svijeta? Ti to pričaš kao da ja dolazim sa neke druge planete.
Što se mene tiče, možeš dolaziti i s Marsa.
Znaš li koji je tvoj problem?
Da. Ja sam staromodan, uskih nazora, dosadan i konvencionalan.
U jednom si pogriješio. Nisi dosadan. Nikada nisi dosadan.
Kako sam samo bila ushićena kad bi On iznenada sjeo na neki zid ili slomljeni stup u onom dvorištu punom kamenih krhotina oko Sv. Ivana, pa kad bi zaronio u neizmjernu tugu zbog neke ideje koja mu je netom bila pala na um.
Ti zbilja tako misliš?, pitao bi toliko ojađeno da bi me u isti mah dirnuo i razvedrio.
A zašto se sad smješkaš? Ti se uvijek smješkaš, i najozbiljnijim stvarima.
Ako me ikad uopće poznavao, morao je poslije otkriti da onima od nas koji duboko osjećaju i koji su iole svjesni nerazmrsivog spleta ljudskih misli, preostaje samo jedan odgovor - ironična nježnost i šutnja.
Nešto se dogodilo - što?
Nisam joj mogla ništa reći jer nisam ni sama znala. Smiješeći se Ana posegne za cigareton i reče: Zaljubljuješ se u Njega? A ja joj odgovorih zaista iskreno, pošteno, bolno, koliko sam god iskrenije mogla:
Ne, Ane još je nešto gore posrijedi. Premda joj ni za živu glavu ne bih znala reći što, ni zašto.
Post je objavljen 20.10.2008. u 15:34 sati.