Razgovaraju blizanci u maternici:
- Vjeruješ li u život poslije rođenja?
- Naravno, sigurno postoji nešto nakon rođenja. Možda smo ovdje
upravo zato da se pripremimo za život poslije rođenja.
- To je glupost. Ne može postojati život poslije rođenja. Uostalom kako bi
taj život uopće izgledao?
- Ne znam točno, ali uvjeren sam da će biti više svjetla i da ćemo moći
hodati i jesti svojim ustima.
- To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće trčati i jesti svojim ustima.
Pa zato i imamo pupčanu vrpcu. Kažem ti: poslije rođenja nema života.
- Pupčana vrpca je prekratka, to samo dokazuje da mora postati nešto
poslije rodjenja. Nešto potpuno drugačije od ovoga što živimo sada.
- Ali nitko se nije vratio od tamo. Život se završava rođenjem.
Osim toga život nije ništa drugo nego postojanje u uskoj i mračnoj
okolini.
- Pa ne znam baš točno kako izgleda život poslije rođenja, ali će nam
zasigurno pružiti mogućnost da sretenemo svoju mamu. Ona će brinuti
za nas.
- Mama?!? Ti vjeruješ u mamu?! Pa gdje bi po tvome ta mama bila?
- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo živi, bez nje ne bismo
uopće postojali.
- Ne vjerujem! Mamu nitko nikada nije vidio, zato je jasno da ne postoji.
- Da. Možda. Ali ponekad, kada smo potpuno mirni, ja čje čujem kako
pjeva i miluje naš svijet. Zbog toga sam potpuno siguran život poslije
rođenja zapravo tek započinje...!
Post je objavljen 19.10.2008. u 20:15 sati.