Osvrnuvši se na mučku likvidaciju Ivane Hodak, porast kriminala, narkomanije i homoseksualizma, pater ZVJEZDAN LINIĆ preporučuje molitve oslobođenja od đavoljega posjednuća
Unatoč brojnim obavezama i vrlo zgusnutom rasporedu fra Zvjezdan Linić, karizmatični svećenik na čijim se seminarima iz godine u godinu pojavljuje sve više vjernika i koji je nedavno u zagrebačkom Domu sportova okupio gotovo 20.000 ljudi, rado se odazvao tjedniku "Arena" ter je analizirao val nasilja koji je posljednjih mjeseci zapljusnuo Hrvatsku i koji je kulminirao prošlotjednim ubojstvom mlade Ivane Hodak, kao i svojevrsnu najezdu zla u hrvatskom društvu.
I premda ističe da uvijek voli naglasak staviti na optimizam, na vjeru da će biti bolje, fra Zvjezdan ne krije da je zabrinut zbog poplave loših vijesti, te zbog sve više kriminala…
- Doista kod nas ima sve više vijesti za crnu kroniku. Ima mita, ima korupcije i čini se da nema dana, a da se ne pokrade neka banka. Nekada sam mislio da se sve to događa samo u Americi, u Chicagu, ali toga ima u sve većoj mjeri i kod nas. I ovo nedavno ubojstvo je znak prisutnosti Zloga u Hrvatskoj. Zato sve češće osjećam da nismo bili zreli za demokraciju i slobodu koja nam je darovana, jer odgoj treba i za slobodu i za demokraciju. Čini se da je kod nas demokracija mnogima dala prostor za negativno djelovanje.
U Hrvatskoj se događa nešto što uspoređujem s biblijskim porukama. Izraelci su svojedobno oslobođeni iz Egipta, prošli kroz Crveno more i doživjeli slobodu, ali im u toj slobodi nije ništa bolje, jer su oni u slobodi jedni druge počeli izjedati i zagorčavati si život. Slično se danas događa i u Hrvatskoj. Sada, kada nema vanjskog neprijatelja, dolaze do izražaja sve negativne osobine i mane hrvatskog čovjeka. Nama u slobodi nije bolje, ne ide nam bolje ni na ekonomskom planu, a evo sada se događaju te ružne stvari, sve veće afere koje deprimirajuće djeluju i na javnost i na ljude - priznaje pater Linić te dodaje kako se hrvatskoj javnosti zbog svega toga čini da su neki naprosto nedodirljivi.
- Droge je sve više na hrvatskim ulicama, pa imam dojam da se ne radi dovoljno na suzbijanju šverca narkotika... Stoga jako brinem za hrvatski narod i njegovu budućnost. Djece je sve manje, mladi se sve više truju drogom, sve je manje brakova, pa će nas nestati za sto godina – ističe Linić, koji, baš kao i don Anđelko Kaćunko nedavno na svojoj prvoj misi u Gospiću, upozorava na sveprisutniju civilizaciju smrti i opasni mentalitet hedonizma što sve više potiskuje hrvatsku katoličku tradiciju, posvećenost obitelji i obiteljskim vrijednostima.
- Ljudi se odaju alkoholu, drogi, kocki, a ti ih poroci onda dovode do kriminala, jer narkomani i kockari trebaju novac, a ta potreba ih gura u kriminal. Osim toga, sve je više i bluda i seksualnih perverzija. Tu se često očešem i o ovaj antidiskriminacijski zakon, koji je nedavno izglasovan i gdje se proguralo dosta toga protuprirodnog i protubožjeg. Mislim tu na mogućnost da se izjednače homoseksualne zajednice s brakovima i obitelji, da se na to gleda jednako, što je po mom sudu antiprirodno i protubožje.
Jer Bog je stvorio čovjeka kao muškarca i ženu, sa svim anatomskim obilježjima i jasnoćama. Čini se da se išlo na ruku udrugama koje su homoseksualno nastrojene, pa bi se u Hrvatskoj moglo dogoditi ono za što sam mislio da se događa samo u Nizozemskoj. Dakle, bojim se da će i kod nas biti omogućeni homoseksualni brakovi i usvajanja djece od strane homoseksualaca – upozorava pater Linić. Pokušava dati i dijagnozu bolesti hrvatskog društva. Tvrdi tako da je za sve kriv sveprisutniji hedonizam, dakle, potreba da se, pošto-poto, traga za kratkotrajnim užicima. Ta bjesomučna čežnja za tjelesnim zadovoljstvima, po njemu, i dovodi do raširenosti homoseksualizma.
- Mislim da je vrlo malo takozvanih patoloških homoseksualaca, koji su po deformaciji obilježeni, nego mislim da su mnogi ljudi već zasićeni normalnim seksom pa traže nova uzbuđenja. U mnogim medijima homoseksualnost se prikazuje čak i simpatičnom, pa se neki ljudi tu uvuku, jer je to nešto novo. Seksualnost tako mnogima više nije u službi ljubavi i odgovornosti, nego im služi samo za proizvodnju užitka. To je za nas bludnost, to je zlo i grijeh i to odskače od Božjeg i prirodnog zakona – podvlači fra Linić.
Ne može se, veli, načuditi saborskim zastupnicima, koji su svi odreda glasali za taj zakon. Čini mu se da ih je prijedlog zakona zatekao na spavanju, jer prethodno nije bilo ni javne rasprave, nego je zakon poguran na brzinu. Ispalo je kao da u Hrvatskom saboru nema niti jednog katolika.
Linić se osvrnuo i na drugo zlo, sveprisutnije štovanje Sotone, odnosno nesmetano propagiranje sotonizma na internetu, što nerijetko dovodi do psihičkih i psihijatrijskih oboljenja mladih ljudi koji su uvučeni u to, a ponekad i do samoubojstava mladih osoba (o slučajevima u okolici Varaždina Arena je već pisala). Širenje opasnih sotonističkih ideja on bi jednostavno zakonom zabranio, baš kao što je u Francuskoj zabranjeno djelovanje nekih sekti poput Scientološke crkve.
- Nije mi jasno da se toliko prašine diže oko nekih ustaških znakova na Thompsonovu koncertu, a kada se sotonistička ideologija pojavi, koja je izvor i ustašoidnosti i komunističkih zločina, izvor svega zla, to se pušta kao dozvoljena ideologija. To nije religija i to bi trebalo zakonom zabraniti. Ja sam imao posla s mladim ljudima koji su bili opijeni tom ideologijom, a koji nisu znali ni reći što im je. No tu možemo govoriti i o psihičkim poremećajima, a ne samo o Sotoni u ljudskom tijelu. Znam da đavao djeluje, ali nije manje opsjednut neki narkoman od nekoga koga je Sotona, navodno, preuzeo – poželio je demistificirati prirodu i ćud zla pater Linić. Na kraju je progovorio riječ, dvije i o molitvama oslobođenja, koje neki nazivaju i egzorcizmom.
- Točno je da radim molitve oslobođenja, koje su obične molitve koje Crkva ima u svojim molitvenicima i vidim da jako dobro djeluju na one koji to žele i koji se otvore. Tu čovjek najviše može osjetiti koliko je zaštićen od Crkve, jer to je velika sigurnost – napominje Linić i pojašnjava da te molitve izvodi i na velikim seminarima u Domu sportova, kao i pojedinačno. Pater Linić je potvrdio da se susretao sa dosta snažnih reakcija osoba koje te molitve pogode i da u takvim slučajevima njegovi suradnici te osobe odvedu na stranu, kako svojim reakcijama ne bi šokirali druge ljude.
- Događa mi se i da žene progovore dubokim muškim glasom, da osoba progovori nekoliko riječi na grčkom ili hebrejskom jeziku i takvi fenomeni govore o prisutnostima duha, no i tu se bojim reći da je netko opsjednut, već radije kažem da je napastovan i uzmemiravan i zbog njegova mira, jer bih mogao još i pogoršati stvar kada bih rekao da je netko opsjednut.
- Za molitve oslobođenja trebate biti pripravni. Ja bih volio da svaki svećenik to može učiniti i smatram da bi više o tome trebalo učiti, pa čak i na teologiji. Ja se s time često susrećem pa sam imao potrebe raspitati se o tome, čitati, pitati kolege, tako da ne bježim od toga. Često mi svećenici pošalju nekoga, a sve češće i psihijatri, koji sada sve više priznaju duhovne vrijednosti. I medicina je dokazala da vjera pozitivno utječe na bolesne ljude. Pacijenti vjernici snažnije sudjeluju u procesu liječenja, bolje podnose bol i ne paničare pred smrću – ističe samoborski pater, uz napomenu da i on ponekad neke ljude pošalje psihijatru, jer je vrlo tanka granica između duhovnih i psihičkih procesa i tegoba.
Fra Linić upozorava da je mnogima u današnjem svijetu smiješna ili čudna tvrdnja da Sotona postoji, kao što su mnogima smiješne i druge stvari u koje vjernici vjeruju, poput toga da je Isus začet po Duhu svetom, no Linić se ne opterećuje svjetovnim mentalitetom nego kaže da smatra da prisustvo vraga on smije i mora otkrivati i osjećati u mnogim napastima i kušnjama, prisilnim mislima, ali i ovisnostima, te opsjednućima o kojima je također govorio. Ipak, Linić na kraju posebno ističe da je unatoč svemu nepopravljiv optimist, da vjeruje da dobro mora pobjediti i da bi valjalo kada bi svi ljudi više vjerovali u dobro i bili optimisti.
- Biblija nam govori da je uvijek bilo zala, bilo je vremena kada su ljudi isto mislili da je smak svijeta i da je sudnji dan, no na kraju je dobro ipak pobijedilo. Isus ni na križu nije dopustio da u njega uđe sumnja ili mržnja, nego je i s križa ljubio one koji su ga raspeli i oprostio im kazavši da ne znaju što čine. Tako ni mi danas ne trebamo sumnjati, već vjerovati u pobjedu dobra. Znam za ljude koji su bili alkoholičari, ili narkomani, a koji su tijekom molitve prestali piti i drogirati se. U nama je klica dobra i tu klicu trebamo razvijati. A kada se pitamo kada će doći ti dobri dani odgovor je - kada prihvatimo Božju ruku. Svatko od sebe mora krenuti, učiniti nešto da ljudi pokraj njega budu sretni, počevši od jednostavnog oprosta...
Post je objavljen 19.10.2008. u 10:18 sati.