Marketing
rose: tartarus ...
photo by rusalka
(prethodni nastavak)
Grčki poeta Hesiod tvrdi da je put od površine Zemlje do Taurusa jednak duljini puta od Zemlje do Nebesa.
Tartarus je dno Hada, najdublji, najmračniji i najstrašniji dio Podzemnoga svijeta. Taurus je ambis bez dna, duboko i mračno mjesto na kojem duše griješnika ispaštaju grijehe, bez nade na istek kazne ...
Tartarus je Mjesto koje je zaboravilo opraštati ...
A upravo iz te duboke tame, nekada davno, prije postanka svijeta, iz kaosa i ništavila izronilo je Svjetlo, otelo se Nepostojanju i prhnulo prema površini poput leptira iz kukuljice. Nakon rađanja Svjetla, pukotina na kukuljici ponovo se zatvorila, a u njoj ostade Ništavilo, pritisnuto s tri sloja tame kroz koju se ne probija ni tračak svjetlosti, ni najmanji odjek zvuka.
Svećenici, pjesnici i griješnici oduvijek su vježbali maštu smišljajući maštovite muke dostojne Inferna: vječni plamen, gorući pijesak, smrdljivo blato, rijeke ključale krvi ...
No, Tartarus je strašniji od svakoga straha.
U njemu nema pokreta, ni zvuka, ni mirisa, ni svjetla, samo vječna prazna tama, potpuna deprivacija od svih senzacija, od svih osjeta ...
Tartarus je vječna, nepokretna, bezdana i bezizlazna praznina ... dno bez vrha ... tama bez svjetlosti ... zaustavljena vječnost ... rastanak bez nade u ponovni susret ... U vječnoj nepokretnosti, u hladnoj tišini i tami, pokretna je samo vječno gladna, vječno žedna misao griješnika, misao koja se vrti u beskrajnom krugu, vječno ponavljajući počinjeni grijeh ... bez kajanja, bez sjećanja na Dobrotu, bez nade u Oproštenje, bez vjere u Ljubav ...
Bijeg iz Taurusa je nemoguć jer su zidine ambisa sačinjene od tekućeg mraka, od plamena koji niti grije niti svijetli, ali ipak peče ... a vratnice su od adamanta, tvari tvrđe od dijamanta ...
...
...
Snijeg je konačno prestao padati, Rose i Morpheus spremali su se krenuti na zadnju dionicu svoga puta, na dno Hada, u Taurus.
Kako ćemo ući u Taurus, Morpheuse? upitala je Rose. ... kako ćemo ući, ako su vratnice neprobojne?
Ah, Rose, ući ćemo lako, suviše lako ... večna Tama otvorit će nam se sama ... i progutati nas poput gladnih ustiju ...
Ući u Taurus bit će lako, no izići iz njega ...
Odustanimo, Rose, vratimo se ... još uvijek nije kasno.
Rose je shvatila da je kasnije no što se nadala. Morpheus je izgubio svaku nadu ... a to ju je umiranje nade strašilo više od spuštanja na dno Inferna.
I ja mislim kako još uvijek nije kasno, Morpheuse... rekla je.
Još uvijek se možemo iskupiti, no, ako sada odustanemo ... propustili smo zadnju priliku za iskupljenje.
I, ma koliko daleko pobjegli, Inferno ćemo nositi sa sobom a Taurus u sebi ...
...
Thanatos je likovao, poput crnog pauka: Konačno sam uspio Morpheusa lišiti nade.
Usamljena Rose pokleknut će ... njezina nada neće moći podnijeti teret Morpheusova beznađa ...
I tada će se oboje naći u mojoj mreži!
Thanatos je likovao misleći na Rose, na zalogaj kojim će se osladiti ...
(nastavak slijedi)
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
Dodatak: Dante's Inferno: A Virtual Tour of Hell
Post je objavljen 19.10.2008. u 23:59 sati.