Sjećate se onog razbijenog digitalca iz nekoliko postova prije? Poslali ga mi na popravak mjesec dana prije. Danas oni zovu. Popravak (da ga popravljaju, uvijek prvo nazovu) košta 900 kuna. DEVETSTO! Mislim, jesu oni normalni? Odakle meni 900 kuna za popravak fotića koji nije koštao ni 1000? A star je (5.12. će bit) godinu dana. Dakle, ni 11 mjeseci.
Objasnite to mojima=).
I sve to zbog neke krave koja ne gleda što radi. Baš mi je žao što joj nisam razbila najmanje nos da se osjeti onako kako se ja osjećam zato što su mi zabranjeni svi izlasci dok ne skupim dovoljno love da kupim novi fotić.
Pa, ako bude sreće mogla bih do otprilike 5. mjeseca iduće godine nakupiti dovoljno za novi. Hahahahahaha.
Baš sam sretna. Agrh!
Druga stvar je što zbilja volim fotkat i imam najmanje tisuću slika koje sam sama fotkala. Tim fotićem. Najgora stvar je što nemam love da kupim novi, a moram. O Krišna, ja cvilim zbog Stvari. To se još nije dogodilo.
Osim toga, sretna sam. Sad mi samo ostaje izmisliti neki biznis, pošto mi je lova neophodna. Možda se bacim u ubojice=). Plaćene, jel. Pa vratim onoj što mi razbila fotić.
Eto, sad sam se nacmoljila. Napišem nešto u svom stilu sutra:).
Post je objavljen 17.10.2008. u 17:12 sati.