I gdje si sada dragi moj...
Ove noći... Kada si mi tako potreban...
Usne te moje zovu...
Ruke te moje traže... ali... Nema te...
Tijelo moje treba tvoju sigurnost...
Srce moje pati za tobom...
A oči trepere od pokušaja da
ne puste suzu...
I gdje si sada dragi moj...
Ovog trena kad te želim...
Kada gledam tvoju sliku u mislima...
Kada shvaćam da sam sama kriva...
Da sam te otjerala...
I gdje si sada dragi moj...
Kada oči izdržati više ne mogu...
Kada se suze slijevaju po licu...
Kao ova tmurna kiša na prozoru...
Kada srce puca u dva djela,
a duša se lomi kao staklena čaša...
Gdje si... Gdje?
Znam dragi moj
Da i ti patiš...
Skrivaš se u svoje misli...
Povlačiš se iz ovog svijeta...
Baš kao i ja...
Ali... Dragi moj...
Shvačaš li da smo jedno bez drugoga
Samo slijepi putnici...
Samo dvije izgubljene duše...
Koje žive u dva odvojena svijeta,
U trenucima dok bi trebali graditi...
Jedan svijet... svijet LJUBAVI...
Vjeruješ li dragi moj...
Našim izgubljenim očima...
Našoj zajedničkoj tuzi,
koju svatko od nas prolazi sam...
Vjeruješ li da bismo trebali,
udružiti snage... spojiti srca...
Krenuti opet zajedno...
U naš zajednički život?
Vjeruješ li dragi moj...
Da ovaj zid sudbine koji nas dijeli
Možemo zajedno srušiti?
Jer iako se čini da je od čelika...
Želiš li kao i ja vjerovati,
Da je od paučine koju možemo
pokidati...???
Post je objavljen 17.10.2008. u 16:25 sati.