Vesela sam osoba, oduvijek sam voljela sva društvena događanja, gužvu,glasnu muziku, društvo, izlaske, čak i svadbe, krštenja i sve gdje se okuplja puno meni dragih ljudi!
Al bez obzira na to uvijek sam imala neki balans između buke i tišine!
Voljela sam se povući u tišinu same sebe i budna sanjati, razmišljati,....
u dubini sebe vodila sam rasprave, borila se sa samom sobom....
Sada kada sam žena i mama drugačija je ta moja glasna tišina!
Postigla sam unutarnju tišinu, ne razmišljam o velikim stvarima koje su iznad mene,
shvatila sam da svojim brigama ne mogu puno učiniti,
povjerila sam Bogu sve što je izvan mojih domašaja i snaga!
Tišina je sada prožeta mirom, Tišina me smiruje!
Post je objavljen 17.10.2008. u 10:12 sati.