Marketing
topli vjetar, divlji vjetar
Sinoć sam uzela psa i prošetala. Svratim ponekad u tim našim šetnjama i do svoje anđeline. Pasića ostavim na ulazu a ja odem i zapalim svijeću. Podragam mjesto gdje su njeni ostaci. Ostaci, zato jer ja ne mislim da je moja mama tamo u toj zemlji. Ona je tu, uza me. Uz nas svih. Osjećam ju uvijek.
Ela je brava, pa me dočeka više manje mirno. Onda dobije keksić jer je bila dobra. I danas je bilo tako. Parkom smo nastavile dalje, ona veselo, ja u svojim mislima utonula ...podosta tjeskobna zbog toga jer sad opet ne radim i lova se topi. A jugo puše, mrsi krošnje mirisnih borova i lovora... sve oko mene miriše opojno...I ja si kažem - ma bit će dobro. Dobro je! Samo mira u duši nekako uvijek fali. Samo treba duboko disat. Smirit vjetar u sebi.
Sišle smo stepenicama do mora. Moju malu Elicu nosim ako ima puno stepenica, čuvam ju dok ne ojača. A ona, zvrk jedan, zaslužna je za to da sam se često i smijala njenim nespretnostima i ludorijama. I onda kad me tište brige, evo, taj mali pas me rastrese. Tu, uz more, pustim ju da slobodno trčkara. Uz more koje je večeras jugo tjeralo, dok je mala sve njuškala i trčkarala oko mene, pazila sam da ne slomim nogu po tom kamenju. Padao je mrak. More je šumilo, pjenilo se, propinjali su se valovi. Zatvorila sam oči i na kratko pustila da mi topli vjetar propuše dušu i tijelo. Stajala sam na mulu, oko mene crnilo se more, pod nogama strujali su mi valovi a iznad glave, potamnjelim nebom jugo je tjeralo velike svjetlosive kišne oblake. Osjećala sam se kao da me priroda ljulja i podiže u zrak. Sve se oko mene kretalo, strujalo...A mala kompanjonka se nije mogla popet s plaže na mul te je odgalopirala daleko. Tako daleko da sam se prestrašila. Kud ćeš mala, u taj mrak!? Pozvala sam je glasno i vratila se. Pomogla sam joj popet se. I njoj se malo od sve te podivljale prirode moralo zavrtit u glavici, jer se nije mrdala od mene.
Već je bio pao mrak kad smo stigle doma. Gladni mali pas jedva je dočekala da ju nahranim. Treba joj manje od 20 sekundi da ispolira svoju zdjelicu. Ludo!
Kasnije sam ju opet povela van, da ne bi bilo nezgode po kući. Srele smo još jedno malo štene. Duplo veće od Ele. Koje ju je toliko izmorilo da je dobrovoljno krenula doma. Tu je još ratovala s velikim krpenim psićem i kad ga je izbacila iz svog krevetića, zaspala je mirno.
Više manje mirno. Jer primjetila sam da i dok spava ganja nekakve pčele i skakavce, suho lišće i šuškavu travu...Pa trza ušima i koprca se šapicama....zareži čak ponekad... sasvim tiho...a ponekad samo mljašće. Proždrljivica mala...
I ja još malo odoh spavat. Ali prije ću možda morat još jednom vodit pseto van. Samo na minutu ili dvije .......
I još samo ....
SRETAN ROĐENDAN GRAZY BABY!!! ;)
Post je objavljen 17.10.2008. u 00:47 sati.