Kako to izgleda kada se male ruke slože, prikupe 50 milijuna kuna i krenu u izgradnju kanalizacije u jednom dijelu grada, zorno prikazuje tekst objavljen povodom obilaska gradonačelnika Siska tobože obnovljenom "ulicama moga grada "(kojima trubaduri bauljaju).
Muke stanovnika Galdova, i 40 godina iščekivanja nečega tako normalnoga, kao što je kanalizacija u europskom gradu, na početku 21. stoljeća, pretvara se u crnu moru i duboko razočarenje. Naime, gradski su neimari odlučili uz pjev Maje Šuput i obaveznoga pečenog vola, podariti Galdovčanima kanalizaciju, i to ne bilo kakvu, već bogami, vakumsku. Istovarilo se bome 50 milijuna (kako kažu) što je puno love i za manje skromne, obavile se posjete, pisalo se o kompjuterskim čudesima u upravljanju galdovačkim govnima, a da nitko nije objasnio najjednostavniju stvar: Zašto se u Galdovu gradila vakumska kanalizacija, kad ona neće riješiti ozbiljne probleme odvodnje u tom nizinskom, gotovo močvarnom dijelu grada Siska. Zašto nitko nije objasnio što učiniti sa oborinskim vodama, koje čine 80% otpadnih voda, zašto Galdovčani i dalje pred kućama imaju jarke, koje moraju čistiti, mostiće pred ulazima u svoje kuće, kao da se nalaze u nekom zabačenom selu, a ne nadomak centra grada od 50 000 stanovnika? Imaju li gradski neimari ideju, kako riješiti taj problem i koliko bi još desetina miljiuna kuna našega novca za to trebali? Kada će se pokrpati ulice i kad će se ljude prestati praviti bedastima? Puno pitanja, a odgovori nesuvisli kao uvijek.
Post je objavljen 16.10.2008. u 23:24 sati.