Nakon prekrasno provedenog dana sa svojom kćerkicom i mužom bez ikakvih naznaka prehlade, kad sam ju pošla uspavljivati i dok smo molile njenu najdražu molitvu Anđele čuvaru mili i dok je ona polako tonula u san odjednom preokret!! Digla se iz svog krevetića suznih očiju i usta skupljenih u grimasu za plakanje i kaže mama boji juho, ja ne vjerujući i misleći da je to još jedna od njenih varki da se vrati u dnevni boravak i da se još malo poigra s tatom i mamom vraćam ju u krevetić i kažem moraš pajati, već je mrak i druga djeca već spavaju!
Rasplakala se držeći se za uho i tako je krenula noć bez spavanja!
Davala sam joj i češnjak i maslinovo ulje, i sirup pa čepić, uglavnom bi je malo smirilo, a onda iznova plač dok ju ne pusti bol!
Mene nikada nije boljelo uho, al sam čula da je to jaka bol!
Cijelu noć mi je bila u naručju... najteže mi je bilo kada bi je uhvatila bol i ona plače i gleda me širom otvorenih okica da joj pomognem, a ja ne mogu učiniti ništa nego je ljubiti, maziti govoreći proći će, proći će jubavi!
Razmišljala sam cijeli dan o tome kako je roditeljima teško bolesne dijece!
Bože pomozi im i daj im snage da sve to prebrode!
Od danas će često biti u mojim molitvama...
Post je objavljen 15.10.2008. u 12:25 sati.