Marketing
Opsesivno kolekcionarstvo
Za početak sam izabrao tekst izvučen iz arhive ovog bloga. Mislim da je to najbolji izbor kako za uvod tako i za uvid u problematiku kojom ću se baviti ovih dana na blogu. Kroz niz tekstova osvrnut ću se na pojam breweriane, ponajprije sa stanjem u Hrvatskoj, ali i osvrtom na svijet. Koristit ću se izvornim terminom, jer hrvatski jednostavno ne postoji. Breweriana je termin kojim se opisuje prikupljanje svakojakih reklamnih pivskih rekvizita. Ne mislim doslovno na reklame već na silnu paletu proizvoda na kojima postoji otisnut logo neke pivovare ili pive i koji svaki kolekcionar prema svojim vlastitim pravilima drži i čuva u svojoj vlastitoj arhivi.
Problem nije samo taj što ne postoji hrvatski termin koji bi opisao čitav jedan supkulturni pokret svjetskih razmjera već ne postoji gotovo nikakav interes za kolekcionare ili, kako ih ja volim nazivati, baštinare pivske kulture u nas kod onih koji od tih ljudi posredno i neposredno imaju najviše koristi, a to su velike i male pivovare.
No ajmo se prvo prisjetiti kako je sve to zapravo počelo...
09.01.2006., ponedjeljak
Opsesivno kolekcionarstvo
Namjerno sam stavio pomalo napadan naslov, kako bi privukao što više pažnje. O čem se naime radi? Radi se o mom hobiju, o nečem što ispunjava velik dio moga slobodnog vremena, nešto čemu se rado posvećujem, a još rađe vraćam, a to je moja kolekcija čaša! Radi se o nemaloj kolekciji koja do sad broji 237 čaša različitih vrsta i modela, no sve do jedne su čaše od različitih vrsta piva!
Premda nije riječ o najčešćem hobiju, niti o najčešćem kolekcionarskom izboru u nas, u svijetu je taj fenomen izrazito raširen, što dokazuju brojne internet stranice posvećene raznim privatnim kolekcijama pa i uputama čemu se posebno mora posvetiti pažnja kod tog hobija!
Svijestan slabe organiziranosti kulturne scene obožavanja pive, ponukan sam pokušati objasniti fenomen kolekcionarstva. Kolekcionari su naravno bitan i neizostavan segment te scene i u svijetu sve zastupljenijeg stila života. U nas su najzastupljeniji kolekcionari pivskih boca, etiketa i podmetača, a manje oni koji sakupljaju čaše.
Razlozi su jednostavni - čašu je puno teže nabaviti, a još teže mijenjati. S druge strane, svaki pravi pivopija svjestan je da je pri ispijanju dobrog piva za postizanje potpunog doživljaja neizostavan element originalna čaša. U svakom bircu podmetače možete dobiti zabadava, a etikete lako skidate sa boca kupljenih u dućanu, do pivksih boca dolazite ili preko dućana ili ih zatražite u bircevima, većina ambalaže je nepovratna, no do čaša ne možete tako lako. Za nabaviti čašu, često morate posezati za radikalnim mjerama kršenja zakona sitnim krađama. Pritom se izlažete izvjesnom riziku da budete otkriveni. U početku je upravo taj nalet adrenalina glavni razlog zbog čega se odlučujete na takav hobi, no s vremenom vam čaše postaju tolika opsesija da ne prezate izdvojiti ni nekoliko stotina kuna kako biste mogli zamijeniti pokoju čašu sa nekim vanhrvatskim ili čak prekoocenaskim kolekcionarom. Vrtoglavi iznosi, nužni kod trgovanja čašama, neusporedivi su sa iznosom od maksimalno nekoliko desetaka kuna za zamjenu stotinjak etiketa sa kolekcionarom na drugom kraju svijeta. Tom se momentu mora posvetiti posebna pažnja kod razmatranja veličine kolekcija koje postižu domaći sakupljači.
U trenutku, kad izdvojite nekoliko stotina kuna za nekolicinu novih čaša, shvaćate da vam nalet adrenalina više nije primaran cilj, već da je jedini i glavni razlog sakupiti sve čaše koje možete. Pri tom svatko slijedi neki vlastiti princip. Ja sam počeo sakupljajući raznorazne modele čaša, od onih za sokove, preko onih za žestoka pića pa do meni najdražih čaša za pivo! S vremenom se iskristalizirala ljubav prema pivu i pivskim čašama, jer tristotinjak čaša zauzima itekako puno prostora.
U doba interneta najmanji problem je pronaći kontakt-osobe za razmjenu diljem globusa, ali je puno veći problem stupiti u kontakt sa nekim od hrvatskih kolekcionara. Razlog je ponajprije nepoznavanje scene. Ljudi, nesvjesni razmjera te pojave, formiraju kolekcije za svoju dušu-što u samoj srži i jest glavni motiv i želja svakog kolekcionara, no sasvim je pogrešno zavaravanje pojedinaca da velike i posebne kolekcije nastaju samačkim pothvatima u lokalnim bircevima. Prava je šteta što je tamo neki kolekcionar u Belgiji u posjedu čaše iz limitirane edicije neke od naših pivovara, dok domaći kolekcionari nisu čak ni upoznati sa njezinim izlaskom. U svijetu je najnormalnija pojava da pivovare u svojim web-shopovima u ponudi imaju razne predmete za svoje obožavatelje, a čaše su neizostavan segment te ponude. U nas na žalost još nisu svjesni te potrebe, što bi se moralo što prije promijeniti.
U nas je na snazi zakon snađi se kako znaš! Što zbog nedovoljne upornosti, što zbog nedovoljne snalažljivosti, mnogi odustaju kad sakupe sve čaše iz njihova vidokruga, pri čemu sami sebi uskraćuju ljepotu pogleda na poveću kolekciju nastalu višegodišnjim trudom.
Meni osobno najdraže su serije koje sam stvorio iz sasvim različitih izvora, serije čaša koje imaju svoju priču. Svaka je povezana sa jednom osobom, jednim događajem, jednim momentom, jednom uspomenom. Upravo to je ključni element ove opsesije. Vraćanje u trenutak ugode, pritom se koristeći istim principom koji koristim i kod bilježenja zgodnih citata, pravim sigurne prečace do željene uspomene.
***
Tako je to bilo prije gotovo 3 godine. Tada sam imao velikih problema i veoma malih uspjeha kontaktirajući naše pivovare. No i bez njih, prikupio sam nemalu kolekciju od 237 čaša i krigli.
Je li se situacija na polju breweriane u Hrvatskoj promijenila i koliko čaša i krigli imam danas u svojoj kolekciji...?
Nastavak čitajte za 2 dana!
Cheers
Post je objavljen 16.10.2008. u 17:17 sati.