sinoć je kriška iz tame kiselila svjetlošću
stvrdnuta opna prerezala je zrak napola
uokvirila se usmrćenim drvetom
pomislih kako je tanka i lomljiva opna moje kukuljice
dijeli me od beskraja koji me uspavljuje i gleda i kad ne razmišljam o njemu
ili je samo do kriške i nazad kako mi je baka pričala
hvatala sam pogledom hladan krov susjedne zgrade
pogled mi se naježio od hladnog krvotoka visokog napona
na kom se klate ptice danju
i hladnih grana breze čije lišće i grančice vječito pozdravljaju
zauvijek posvađane
dvije metalne pločice
pokrenule su kućni potok i plavičast oganj
prelijevao se kroz metalne kaskade
otoplio mi je vrh nosa
i nožni prsti
rugali su se krišci na nebeskom stolu
varajući i kradući joj ljepotu
kroz krhku opnu
Post je objavljen 13.10.2008. u 11:54 sati.