Baš to što sam znala,dogodilo se
Grižnja savjesti izmješana sa požudom,sa nježnošću
Mržnja i radost u isto vrijeme
Znam da mi to neće nikada priznat... da proklinje sebe više nego mene
I ne mora,znam
(zaboravlja koliko ga dobro poznam)
Želio bi zaboraviti ono što ga je učinilo sretnim čovjekom
Ali ne ide to tako lako
Ne pomaže tu ni šutnja
Ni izbjegavanje
Ni pokoja otresita riječ
Jer ponovo se vrati
Traži me pogledom
Zove me slučajnim dodirima
On je muškarac, visok, jak, ponosan
Ne želi dozvoliti da se netko u njega razočara
Ne želi povrijediti
I s tim postupcima vrijeđa radije sebe
Sebi nanosi bol,onu nutarnju,koja izjeda
On je moja ljubav,jedina,zauvijek
I znam da ću ga izgubiti,
Tražit ću da ode od mene iako ne mogu bez njega
Ljubav je prokleta pojava
Ne želim ga gledati takvog,ne želim da pati i voli
Kao ja...
Samo još malo hrabrosti moje srce treba skupiti
Samo još malo snage,
Da ga pogledam u oči i slažem,
Slažem da ga ne volim...
Post je objavljen 11.10.2008. u 20:18 sati.