Živan BEZIĆ
Sažetak
Pisac nastoji odgovoriti na aktualna i goruća pitanja odnosa Crkve i politike. Pod pojmom Crkva misli se prvotno na Katoličku crkvu, a pod pojmom politika razumijeva se briga za opće dobro građana. U članku se istražuje ono što je bitno u politici, tj. njezinu svrhu (dobro građana) i njezina sredstva (uvijek dobra). Crkva ne vodi svoju vlastitu politiku, ali je dužna izreći svoj sud o etičkom vidiku politike. Ona također nema svoje političke stranke, no dužna je uputiti vjernike na njihove moralne obaveze u političkom djelovanju.
Odnos Crkve i politike danas je aktualna tema i privatnih razgovora te javnih rasprava. Mnogi su vjernici i građani zbunjeni što senzacionalističkim pisanjem ili govorom javnih priopćila, što izjavama pojedinih političara, a nekada i javnim istupima crkvenih predstavnika. Naravno, u tu su raspravu zlonamjerno umiješani stari i novi, tajni i javni neprijatelji Crkve.
Budući da sve kršćanske zajednice nemaju isti odnos prema vlasti i političkim sustavima, mi ćemo se ovdje pozabaviti samo s odnosom Katoličke crkve prema politici. Pravoslavni kršćani su tradicionalno vezani, a ponekad i privezani, uz vlastitu naciju, vlast i državu. Protestanti su jednako navezani na državnu vlast (poznato načelo Thron und Altar), samo u nešto ublaženoj mjeri, a u novije se vrijeme sve više ograđuju od državne politike. Anglikanci su od samog početka državna ustanova (osnovana od kralja Henrika zbog njegovih profanih motiva), koja se još uvijek praćaka u zlatnoj mreži »establishmenta«.
Dakle, da se stvar ne bi odveć komplicirala raznolikošću političkih opcija raznih kršćanskih konfesija i zemalja, moj će se osvrt odnositi jedino na odnose Katoličke crkve i politike.
Što je politika?
Kako je i sam pojam politike često šarolik i nejasan (poznata je izjava carice Marije Terezije »sve je politikum«), potrebno je navesti barem one opisnice politike koje se danas najčešće čuju. Evo ih. Politika je: vještina vladanja; umijeće mogućega; borba za vlast; sredstvo klasne borbe; ostvarivanje društvenog suživota; kompromis međusobnih interesa; održavanje građanskog reda i mira; vođenje državnih poslova; usklađivanje međunarodnih interesa.
Postoje, dakako, još i druge definicije politike propagirane od pojedinih političara, ideologa, sociologa i analitičara društvenoga života. Od maloprije navedenih svaka nosi u sebi zrnce istine, ali kad su ideološki ili pragmatički prenaglašene, ne možemo ih prihvatiti, pogotovo ne one o borbi za vlast i klasnu dominaciju.
Kad već navedene definicije odbacujemo, koju onda predlažemo? Onu koju, u Aristotelovu duhu, doduše ne doslovce, i po tradiciji katoličkih teologa možemo izraziti ovako: Politika je briga za opće dobro. Dakako, usvajamo takvu definiciju ne zato što je Aristotelova ili teološka nego zato što je najbolja, s više razloga (o čemu poslije). Istina, u svom rječniku grčki filozof rijetko rabi riječ politika, nego najčešće izraze polis (grad, država) i politeia (upravljanje državom, državni poredak). Tako naslov Aristotelove knjige o politici glasi Ton politikon biblija octo, koji je poslije skraćen u Politika. Stagiritovi učenici te drugi priređivači i izdavači njegovih spisa rabe izričaje ta politika i politike techne, od kojih se je iskristalizirao suvremeni termin politika.
Danas se u znanstvenoj literaturi riječ politika uzima u smislu političkog djelovanja, a teorija o tom djelovanju jest politologija. Ona se izučava na posebnim institutima i fakultetima. Politolozi su u naše vrijeme cjenjeniji od političara.
Kad je u pitanju Aristotelovo političko nazivlje, ne smije se smetnuti s uma da je u njegovo doba grčki polis ujedno bio, iako mala, ipak samostalna država. Kako tada robovi nisu pripadali u građane-državljane, Aristotel je napisao: »Polis je zajednica jednakih.«(1)
Upravljanje polisom je nazivao politeia, a tako isto i njegov državni poredak i ustav. Zašto je država polis i zašto je zajednički život politeia? Jednostavno zato što je čovjek kao takav zoon politikon, tj. društveno biće. Čovjekova društvena povezanost u rađanju, odrastanju, postojanju, podjeli rada, upravi dobara i uopće u čitavom suživotu sili svakoga građanina da bude i subjekt i objekt politike.
A čemu ili kojoj svrsi služi politika? Ona služi privatnom i javnom dobru.
Aristotel doslovce veli: »Država je zajednica dobra življenja«, te poradi toga i zaključuje: »Svrhaje dakle države dobro življenje, a sve su stvari poradi te svrhe.«(2) Uostalom, ne samo država nego »i svako je zajedništvo poradi nekoga dobra«.(3)
Prenosimo: Obnovljeni život
Post je objavljen 20.10.2008. u 07:00 sati.