Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/chipmunktin

Marketing

Tin na naslovnici

Hvala svima na komentarima. Ja sam se smrzla kad sam svoje dijete ugledala na naslovnici uz Krvavi Zagreb i prljavu mafiju, Zagorca u luksuznom zatvoru, Don Bloga iz Like i td. (Ne mislim pri tome da je uredništvo imalo ikakve loše namjere, dapače, stvar je konteksta u kojem se dijete našlo).To nije bilo planirano, ako nije preglupo da kažem nije bilo namjerno. Stvari su zbog roditeljskog zanosa izmakle kontroli jer nikada nam se ništa ljepše i značajnije nije dogodilo u životu. Zamislili smo tekstualni blog, crtice iz jednog mladog života i poneki iskustveni savjet, no s prvim se fotografijama pojačala očaranost tim malim stvorenjem i podijelili smo to. Zamisao je bila podijeliti s frendovima, obitelji i možda ponekim zalutalim čitateljem koji je na googlu tražio savjet iz iskustava mladih roditelja, poput onog: «Sedam dana nisam kako». sretan

Ipak mi je drago da smo ozarili brojna lica. Ne smatram da smo išta loše prikazali. Dapače, vjerujem da se većina ljudi jednostavno rastopila kao i mi kad je vidjela Tinove fotke. Djeca su nešto najljepše, najčišće, najvrjednije što postoji. Znam to oduvijek, ali tek sad shvaćam. Ono što sve manje shvaćam je kako itko može djecu ostaviti, da je u ne znam kakvoj situaciji, a kamoli im išta zlo napraviti. Zbog tog su nam zla stvorili ogromnu paranoju glede medijskog prostora. Zar je problematično nekoliko fotki vesele bebe na maminoj ruci? Da ne kažem da smo skoro objavili filmić djeteta kako neizmjerno smiješno sisa. To bi valjda bila dječja pornografija.

Ipak, ovo će vjerojatno biti zadnje Tinove fotografije objavljene ovako javno od strane njegovih roditelja. Iz jednostavnog razloga što živimo u svijetu gdje su ljudi skloni voajerizmu, a on se i dodatno popularizira raznim Big Brotherima. Ne želim ni u ludilu dijete tome izložiti. Ne znam tko će Tin jednog dana biti i kakav će biti svijet u kojem će živjeti, kad bi mu moglo zasmetati da je iole poznat. Grozim se već toga što nam mediji djecu uče kako «si nitko i ništa» ako nisi u medijima, ako nisi javna ličnost, netko kome je privatnost ugrožena na bezbroj ružnih načina.

Poslali smo malo pozitivne energije jer imamo neograničen izvor samo u jednom djetetovom pogledu. I nadalje ćemo to pokušati činiti bez jasnog prepoznavanja aktera. Želim da moje dijete samo odluči kako će dati svoj kozmički doprinos ovom svijetu. Od početka je i nama bio anonimac, dok se nije rodio i predstavio svojim prvim plačem, prvim gugutanjem, prvim osmjehom… Jedan provjereni krug ljudi će naslijediti, a ostale će sam steći i predstaviti se kako to sam bude htio. Ja sam definitivno za očuvanje mogućnosti izbora. A, možda sam i paranoična...:)

--mama







Post je objavljen 09.10.2008. u 23:27 sati.