Marketing
Vulgarizmi oskvrnuća
Nikada ne komentiram događaje iz javnosti, i vrlo rijetko ih dozvoljavam primjerom u svojim rečenicama. Pa iako se u mojoj glavi gnijezdio naslov drugačijeg imena, čitanjem o neukusima koji kruže u istrazi ubojstva mlade odvjetnice kao strvinari oko mrtvog tijela, ne mogu preći preko njenog leša tvrdnjom da me ono ne dira.
Istog jutra, kad sam za nju saznala iz usta svoje majke preko telefona, pogledala sam na kuhinjski sat i izračunala da je djevojka mrtva nepuna 2 sata, na što su mi se na obje podlaktice nakostriješile dlačice i prisjelo mi je jelo što sam ga poslije skuhala. Protresla me, cijelom dužinom kičme, do posljednjeg kralješka, a zatim nožnog prsta, misao na trenutačan prestanak postojanja na kućnom pragu usred bijela dana. Scena iz filmova. Napeti užitak trilera kojim čovjek zabavlja detektivska osjetila, stvarna je tragedija koja mu ne pada na pamet dok je ne pročita u novinama. A tamo sazna mnogo više laži nego istina, jer se novinarske tipkovnice zabavljaju fontovima i veličinama slova kojima će namamiti puk da uživa u podebljanim izmišljotinama. Nije im važno, u trenucima intime neživoga poštivati ostatak sjećanja, oni ga razvlače kao hijene što rastežu crijeva nakon što su se lavovi pogostili vitalnim dijelovima. Pa neka se nagađa ono što se nagađati ne treba, i neka se upire prstom u upitnike koje su dovukli na mjesto zločina, nepotrebno za slučaj, ali korisno za nakladu izdavača.
Licemjerje kao virus, vlada trbusima što su gladni tračeva, dok se oči pasu na travnjacima vjerojatnosti koje niču iz sjemena posijanog za vrijeme pauze od pola sata. Krate ih cigaretama i samozadovoljnim uzdasima, jer pisanje se ne plaća ako nema žrtve, ubojice i pasivnih suigrača.
Poslovica nije preživjela uzalud. Papir je uvijek bio jači od mača.
Post je objavljen 09.10.2008. u 19:04 sati.