Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/laganemisli

Marketing

Home sweet home:(

Pita me moji prijateljica ima li uopće smisla objavljivati ovaj post. Tko će na to obratiti pažnju? Ne mora nitko, rekla sam joj, ali ja moram iz sebe izbaciti ovu ljutnju, bijes i ogorčenje. Ljutnu na sve one koji uporno okreću glavu i brišu ruke od onoga za što bi trebali biti odgovorni. Bijes i ogorčenje što je netko uzeo sebi za pravo da odume 26 godina života djevojci koja nije nosila kufer sa Zagorčevim dijamantima, djevojci koja od njegova lopovluka pod krinkom velikog domoljublja nije imala nikakve koristi, djevojci koja nije znala njegove prljave tajne i koga će on otkrivajući ih povući sa sobom. Sanader izjavljuje da će razriješenja biti razmatrana kada bude znao sve činjenice. Evo mu činjenice ukratko. Ovako se ne obračunavaju ni najveći svjetski narko dileri. Ovo je upozorenje Zagorcu. Ovo je hladnokrvno ubojstvo jer su onoga kojemu je poruka u vidu dva metka u čelo zaštitili kao ličkog medvjeda. Pa da. Pitam se ja gdje su svi ti dijamanti. Gdje su svi ti euri? Koliko ih je za sebe uzela Ivana Hodak? I sad mi padne napamet stih koji je u ratno doba uvijek svirao na svim radio postajama za vrijeme trajanja uzbuna. «Moja domovina, moja zemlja Hrvatska». Gdje je sad ta naša Hrvatska za koju su naši golubovi dali svoje živote? Koliko je bijelih ruža i suza djevojaka palo na mramorne ploče na njihovim grobovima? I zašto na kraju sve to? Čemu? 26 godina života i jedna mladost zaustavljena s dva metka u čelo, samo kao upozorenje. Što još možemo očekivati? Mala zemlja za veliki odmor...time smo vabili turiste jedne godine. I s onom...zemlja srdačnih ljudi...otprilike tako nekako. Kako smo od toga došli do ovoga danas. Mala zemlja za veliki kriminal. Mala zemlja za avanturu opasnog življenja. Zemlja nekolicine opasnih i naoružanih ljudi spremnih na hladnokrvno ubojstvo nevinih. Eto, draga moja gospođo Zagorec, vaš gospodin suprug je siguran u Remetincu. Samo vi mirno vodite vaše tvrke, da vam ne bi slučajno otišle u stečaj. Ja sa danas ljuta!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Ovo nije zemlja u kojoj želim da moja djeca postanu odrasli ljudi. Dome slatki dome. Ali ni dom ni domovina više nisu sigurno ni slatko mjesto za život.
Može prijedlog? Pustite ih sve iz Remetinca na jedan ograđeni prostor, ostavite otvoren samo ulaz, izaći ne smiju pa neka si oni to tamo riješe među sobom, a k njima neka dođu i oni koji imaju neriješena pitanja s njima. Baš me zanima tko bi ušao?
Vratite nam sigurnu Hrvatsku. Da sam htjela svoju djecu odgajati pred cijevima pušaka i paljbom pištolja otišla bi živjeti u Ameriku pa bi bar financijski bila moćnija i nitko me ne bi uvjeravao da je inflacija «samo» 8%. Naravno, luksuzni automobili, jahte i avioni nisu poskupljivali pa kad se to uzme u prosjek sa kruhom i mlijekom brojka je relativno ispravna.
Ljuta sam!!!!!!!!
Dosta je bilo!
Da bar ovo moje dosta može nešto promijeniti!
Ali milijun DOSTA!!!! bi moglo.
Pozivam sve vas koji jednako mislite da objavite postove samo sa DOSTA JE BILO!!!!!
Možda nešto pokrenemo, a ako i ne, makar možemo reći da smo pokušali.
A večeras ću za 26 godina oduzete mladosti zapaliti svijeću na svom prozoru, kao što smo nekada davno palili za sve poginule da bismo mi imali mirnu i slobodnu Hrvatsku.
Ljuta, bijesna i ogorčena Lagana



Post je objavljen 06.10.2008. u 21:08 sati.