Pregled posta

Ne dam te zaboravu, ljubavi

Mila moja Stelice,
znaš, čini mi se da sam vidjela tvoju tetu Melindu. Nisam baš sasvim sigurna jer sam sva smušena, oči su mi često zamagljene od suza, ali vjerujem da je to bila ona. Bila je sa svojim sinom. A on je stariji godinu dana od tebe. Sjećam se kad je krenuo u prvi razred pa je dolazio k mami u vrtić i bio ponosan jer je on već školarac. I nisam joj se javila. Ne bi bilo u redu. Nedjelja popodne, ona je našla malo vremena za druženje sa svojim djetetom, i nisam joj to htjela pokvariti. Nije ni vrijeme ni mjesto za naš prvi susret. Okrenula sam glavu i spustila kosu preko lica, a suze su samo krenule....Odmah sam se sjetila koliko si ju voljela. Ponekad si mi čak znala reći da sam prerano došla, da bi se ti još igrala...

Dođu nam naši prijatelji, sa svojom djecom...ti znaš koji mila moja...maze se sa svojim mamama, a ja samo gutam slinu...i prizivam te u sebi....dođi sjedni mi u krilo sunčica moja...ali moje krilo ostaje prazno.... nema te više nigdje nego u našim sjećanjima. Želim te gledati kako mi rasteš Stela, želim tvoj život nazad.
Toliko toga si ti još trebala doživjeti, vidjeti, osjetiti. Stelice moja. Tako te silno volim, a ne mogu ti to više reći, ne mogu ti to više pokazati, ne mogu više ništa Stela moja...Sve što mogu sada je pričati o tome kako sam imala još jednu djevojčicu, prekrasnu, milu djevojčicu Stelu.

Kupovati ti ruže i drugo lijepo cvijeće, paliti ti svijeće, one što dugo gore, da nikad nisi u mraku ljubavi moja, otvarati memorial stranice....na grobić ti odlaziti...
.........................A ZAŠTO?'???? ZAŠTO? ZAŠTO???

Ja bi tvoj glas čula, milena moja, ja bi tvoje ruke oko vrata željela Stela. Nikada mi nećeš odrasti, doživjeti ljubav i ljepotu djevojaštva, mlade žene i majke...a to su bili tvoji planovi....onako malenoj...
Tata i ujo kažu da te često sanjaju....
U nejasnim i smušenim snovima....
No, buđenja su nagla i ponekad nesnosno bolna...
Ali ja bih te željela doživjeti makar u snu....makar mrvicu privida, da od toga lakše izdržim ....... do možda idućeg susreta u snu?...... Ni tu se priroda nije pobrinula.....da nam olakša ove nesnosne i neprirodne boli... možda baš zato jer su neprirodne?
Kako olakšati majci i ocu koji su izgubili dijete? Što bi to moralo biti? Kako, gdje i u čemu naći utjehu?
Nema toga.....nema.......nema..

Svaki dan koji svane donosi nešto novo, nešto što bi i s tobom htjela podijeliti, a ne mogu, jer te nema.
Imamo neke divne novosti za koje znam da bi te silno veselile, a kako da se mi sada veselimo tome bez tebe....kako Stelice?

Nedostaje mi da me zovneš da dođem na prozor jer me moraš nešto pitati, a ti tražiš pet kuna za sladoled,
nedostaje mi to da ja kažem - ne sad, jer ćeš uskoro večerati, a ti objesiš malo nosić,
te lukavo za minutu vikneš: TATA....baciš mi pet kuna?
Znala si da tata neće odbiti...
Nedostaje mi sjaj u tvojim očima kad te pozovem u zajedničku šetnju,
kada doneseš ponosno pozivnicu za nečiji rođendan pa idemo birati poklon.
Nedostaje mi tvoj smijeh dok gledaš crtiće,
tvoja ozbiljnost kod gledanja dokumentaraca, tvoja osjećajnost..i brižnost..
Nedostaje mi da te razveselim s nekom novom pjesmom tvoje voljene pjevačice,
Nedostaje mi da te gledam kako plešeš,
neki dan smo Tina i ja bile u jednom dućanu gdje prodaju one marame s "dukatima" koje trbušne plesačice nose na bokovima dok plešu...obje smo na tebe pomislile, na našu malu Shakiru, samo smo se tiho pogledale...
Nedostaje mi da te njegujem kad si bolesna, kad te boli trbuščić,
a ja ti kuham čaj i igram se s tobom "ludih kornjača",
i da s tobom učim, čitam, pišem, da te slušam kako svaki dan pričaš o školi, o prijateljicama, o svemu mila moja.
Nedostaju mi tvoja pitanja o svemu i svačemu....tvoja radoznalost..
Nedstaje mi da braniš Tinu kad na nju vičem da pospremi sobu....
Tini svojoj strašno nedostaješ, bole me njezine suze, a guta ih i skriva.....
Gledam ju i mislim si što li je u njezinoj duši sada,
kako se osjeća tvoja Tina voljena...a ona šuti, njoj je prebolno pričati...
Nedostaje mi da ti radim pletenice navečer prije spavanja ili vežem krpice da bi sutra kosa bila u loknicama,
tvoj sneni pogled jutrom i čvrsti zagrljaj, koji govori – ostani još malo doma...
tvoje puse za laku noć...
da me zoveš na posao i kažeš mi da me voliš......

Nedostaje mi tvoja dobrota, tvoja nježnost, tvoje oči predivne i tvoj glas...

Ti si trebala živjeti mila moja, ti si trebala godine brojati, a ne ja........

Nedostaju mi tvoje ruke Stela. Svaki tvoj maleni prstić.

Ali ja sam te smjestila kod sebe, tu u meni živiš pa ću s tobom pričati.
A možda je to i ludost, ko će ga znati....i nije me briga.....ja tako moram.
Ja tako jedino znam...

Volim te puno, puno. Stelice ........."I ja tebe" – odzvanja mi u sjećanju tvoj mili glasić





Ovo je uvod u knjigicu "101 način kako djetetu pokazati da ga volite".
Napisala ju je Jelena Janičić-Holcer.

A ja, posvećujem ovaj tekst - mojima.......D. i M.

Pitanje:
Zašto je važno djetetu pokazati, točnije pokazivati da ga volite?

Odgovor:
Djetetu je važna potvrda za ono što misli i pretpostavlja. Njegov svijet je pun boja, slika, asocijacija. Ono raste u kaosu dojmova i doživljaja, drukčije je sazdano od odraslih, ima svoje potrebe, emocije i snove. Ukratko: ono što vi podrazumijevate, djetetu uopće ne mora biti jasno, a kamoli toliko jasno koliko vi možda mislite.

Pitanje:
Što postižete govoreći i pokazujući djetetu da ga volite?

Odgovor:
Omogućujete mu da raste sigurno u svoju obitelj, a time i u sebe. Samo ako doista osjeća sigurnost i potporu u obitelji moći će biti zdravo duhom, zdravo iznutra. Najvažnije što djetetu možete pružiti je uvjerenje da se vi, njegovi roditelji, zaista volite, a zatim i da zaista volite svoju djecu.

Pitanje:
Je li pretjerano pokazivanje ljubavi pravi način da dijete razmazite?

Odgovor:
Obasuti ih ljubavlju, nježnostima i pažnjom može biti samo pozitivno. Ne može biti ni pretjerano ni previše. I razmažena djeca su voljena djeca, ali njih razmaženima čini manjak roditeljskog očekivanja, a ne višak roditeljske ljubavi (što zapravo ne postoji). Kada se roditelji ponašaju kao da će zauvijek imati bebe, a ne djecu koja rastu i sazrijevaju u skladu sa svojim uzrastom, nastaju ona silna puštanja, popuštanja i ugađanja, zato se djeca teže opuštaju, manje smiju, rastu bez samopoštovanja i pouzdanja u svoju obitelj. Nikako ne zato što znaju da su voljena.

Prvi od ovih 101 je sljedeći:

VOLIM TE
Navikavajte se govoriti djetetu da ga volite. Počnite odmah jer će vam trebati vremena za usavršavanje ove vještine. Bez obzira na to što vam je to teško, bez obzira na to što mislite da dijete to osjeća ili ste uvjereni da se to podrazumijeva.....govorite. Ako djetetu rijetko govorite da ga volite, to jednostavno nije dovoljno. Također, uz "volim te" koristite i sve druge izraze koji pokazuju vaše pozitivne emocije. Pripazite: kad želite izraziti negativne emocije – ovo pravilo ne vrijedi, zato dobro promislite.

I još samo ova crtica:

DOBRO JUTRO
Dijete ujutro budite poljupcem. Možda vas je naljutilo prethodne večeri, možda se žurite ili mislite da spava i da nije svjesno vaše prisutnosti......Ne mislite na to. Jednostavno stvorite naviku: budite ga poljupcem.



Stelica ima i svoju web stranicu, na kojoj će, nadam se, oni koji su Stelu poznavali ostaviti zapisana svoja sjećanja na nju, zabilježena zauvijek....kao podsjetinik da je živjela i da je bila voljena... Oni koji ju nisu poznavali, mogu "upaliti" svijećicu kad god to požele...

Stranica je OVDJE



Dodatak postu 15.10.2008.

15. listopad – Dan sjećanja na naše anđele
dan sjećanja na djecu umrlu tijekom trudnoće ili nakon poroda

15. listopad – Međunarodni dan bijelog štapa
Već davne 1960.godine Ujedinjeni narodi su donijeli odluku da se 15.listopad obilježava kao Međunarodni dan bijelog štapa, 1995. tu je odluku potvrdio i Hrvatski sabor. Bijeli štap je jedan od simbola sljepoće, te slijepi taj dan koriste da bi javnost upoznali sa svojim teškoćama, problemima, zahtjevima i drugim potrebama.



29.10.2008. Tužno sjećanje na Katu i Anu

......

TWO LITTLE CANDLES

Two little candles, blowing in the wind,
Laughing together, friend to friend,
Each one basking in the other's light,
Each one welcoming the warmth of night,
Each one swaying with nothing to hide,
Dancing together, side by side.

- Julie Redstone





Post je objavljen 08.10.2008. u 00:05 sati.