Marketing
Sv. Faustina Kowalska
- Isus: "Grešna dušo, ne boj se svojeg Otkupitelja. Dolazim k tebi prvi, jer znam da po sebi nisi sposobna uzdići se meni. Dijete, ne bježi od svojeg Oca. Započni razgovor posve sama sa svojim Bogom milosrđa, koji te želi sam obasuti svojim riječima praštanja i svojim milostima. O kako mi je dragocjena tvoja duša. Upisao sam te u svoje ruke i ti si se urezala jednom dubokom ranom u moje srce."
- Duša: "Gospodine, čujem Tvoj glas koji me poziva s krivog puta na obraćenje, ali niti imam hrabrosti niti snage."
- Isus: "Ja sam tvoja snaga. Ja ću ti dati jakosti za borbu".
- Duša: "Gospodine, ja spoznajem Tvoju svetost i bojim se Tebe."
- Isus: "Zašto se bojiš, moje dijete, Boga milosrđa? Moja svetost ne sprečava me biti milosrdnim prema tebi. Vidi, dušo, za tebe sam osnovao prijestolje milosrđa na zemlji. To prijestolje je Svetohranište - i iz njega želim sići u tvoje srce. Gledaj, nisam se okružio pratnjom niti stražarima. Ti imaš pristupa meni u svako vrijeme. S tobom želim razgovarati u svako doba dana i darivati ti milosti."
- Duša: "Gospodine, bojim se da mi nećeš oprostiti veliki broj grijeha. Moja bijeda ispunja me tjeskobom."
- Isus: "Moje milosrđe je veće nego tvoja bijeda i bijeda cijelog svijeta. Tko može izmjeriti moju dobrotu? Radi tebe sam sišao s neba na zemlju: poradi tebe sam se dao prikovati na križ; za tebe sam dopustio da mi kopljem otvore moje Presveto Srce i time sam za tebe otvorio izvor milosrđa. Dođi i crpi posudom povjerenja milosti iz ovog vrela. Ponizno srce nikad ne odbijam. Tvoja bijeda utonula je u bezdan mojeg milosrđa. Zašto bi se svojom bijedom sukobljavala sa mnom? Dođi mi u susret i predaj mi sve tvoje potrebe i svoju bijedu i ja ću te ispuniti svojim blagom."
- Duša: "Gospodine, Ti si svojom dobrotom pobijedio moje okamenjeno srce. Puna povjerenja i poniznosti dolazim sudištu Tvojeg milosrđa. Podari mi rukom svog zastupnika oproštenje grijeha. O Gospodine, osjećam kako se milost i mir spuštaju na moju jadnu dušu. Osjećam, Gospodine, kako me okružuje i prožima Tvoje milosrđe. Ti si mi više oprostio nego što sam se usudila očekivati i mogla misliti. Tvoja dobrota nadišla je sve moje želje. Ali sada Te, ispunjena zahvalnošću za mnoge milosti, pozivam u svoje srce. Lutala sam naokolo kao izgubljeno dijete koje dospije na stranputice, ali Ti si mi ostao Ocem. Umnoži u meni Svoje milosrđe, jer vidiš kako sam slaba."
- Isus: "Dijete, ne govori više o svojoj bijedi, jer ja sam je već zaboravio. Čuj, moje dijete, što ti želim kazati: Nasloni se na moje rane i crpi sve što tvoje srce želi iz izvora Života. Preobilno pij iz izvora Života i nećeš zastati na putu. Promatraj sjaj mojeg milosrđa i ne boj se neprijatelja svojeg otkupljenja. Slavi moje milosrđe."
- Isus: "Ti tamom obavijena dušo, ne očajavaj. Još nije sve izgubljeno. Započni razgovor s tvojim Bogom, koji je sama ljubav i milosrđe" - Ali duša ostaje na žalost gluha na Božji zov i upada u još veću tamu.
- Isus zove još jednom: "Dušo, slušaj glas tvog milosrdnog Oca." - U duši se budi odgovor. "Za mene ne postoji nikakvo milosrđe". - Ona upada u još veću tamu, u neku vrstu očajanja, što joj pruža neko naslućivanje pakla i potpuno je onesposobljuje približiti se Bogu.
Isus govori duši po treći put. Ali ona ostaje gluha i slijepa. Ona se započinje učvršćivati u svojoj otvrdlosti i očaju. Sada se započinje tako reći zalagati nutrina Božanskog milosrđa i Bog dariva duši, bez njezina sudjelovanja, konačnu milost. Ukoliko je duša odbije, Bog je ostavlja u tom stanju, kojeg je ona izabrala sebi zauvijek. Ta milost dolazi iz milosrdnog Srca Isusova. Ona prosvjetljuje dušu svojim svjetlom a ova započinje razumijevati Božji napor. Ali njeno obraćanje zavisi od nje same. Ona zna da je to za nju posljednja milost i ukoliko ona učini jednu kretnju dobre volje - pa i najmanju - sve drugo bit će dodano Božjim milosrđem.
- "Ovdje djeluje svemoć mojeg milosrđa. Blago onoj duši koja se okoristi ovom milošću."
- Isus: "Tvoj povratak meni ispunio je moje srce velikom radošću. Vidim da si jako slaba, stoga te podižem na svoja ramena i nosim te u kuću mojeg Oca."
- Duša očigledno probuđena pita puna straha: "Je li moguće, da za mene još ima milosrđa?"
- Isus: "Upravo ti, moje dijete, imaš isključivo pravo na moje milosrđe. Dopusti mojem milosrđu djelovati u tebi, u tvojoj siromašnoj duši. Dopusti zrakama milosti prodrijeti u dušu. One donose svjetlo, toplinu i život."
- Duša: "Ipak spopada me strah pri samoj pomisli na moje grijehe i taj Strašni strah tjera me sumnjati u Tvoju dobrotu."
- Isus: "Znaj, dušo, da me svi tvoji grijesi ne vrijeđaju tako bolno kao tvoja sadašnja sumnja. Nakon toliko puno napora moje ljubavi i milosrđa ti se nepouzdaješ u moju dobrotu".
- Duša: "Gospodine, spašavaj me Ti sam, jer propadam. Budi mojim spasiteljem. Sve drugo nisam sposobna izreći, jer razderano je moje jadno srce. Ali Ti Gospodine..."
Isus ne dopušta duši izreći te riječi do kraja. On je diže sa zemlje iz ponora bijede i uvodi je u stan Svog Srca. Svi grijesi odmah su iščezli, žar ljubavi ih je uništio.
- Isus: "Dušo, ovdje su sva blaga mojeg srca. Uzmi odavde, što ti je potrebno."
- Duša: "O Gospodine, osjećam se ispunjenom Tvojom ljubavlju. Osjećam, kako je došao novi život u mene. Ali prije svega osjećam Tvoju ljubav u mojem srcu. To mi je dovoljno. O Gospodine, u vječnosti ću veličati svemoć Tvojeg milosrđa. Ohrabrena Tvojom dobrotom, izričem Ti svu bol mojeg srca."
- Isus: "Reci sve, dijete, bez suzdržavanja, jer te sluša Srce koje ljubi, Srce najboljeg Prijatelja."
- Duša: "O, Gospodine, sad prepoznajem svu svoju nezahvalnost i Tvoju dobrotu. Ti si me slijedio Svojom milošću a ja sam uništila Tvoje napore. Vidim, da bi mi pripao pakleni bezdan zbog proigravanja Tvojih milosti".
Isus prekida dušu i (govori): "Ne zadubljuj se u svoju bijedu. Ti si suviše slaba da bi govorila. Radije gledaj u moje srce puno dobrote. Prihvati moje osjećaje i nastoj oko tišine i poniznosti. Budi milosrdna prema drugima, kao što sam ja prema tebi. Ali ako primjetiš da popuštaju tvoje snage, dođi izvoru milosrđa i ojačaj svoju dušu. Tako nećeš podleći na putu."
- Duša: "Sad razumijem Tvoje milosrđe, što me okružuje kao svijetao oblak i vodi u kuću mojeg Oca. Ono me zaštićuje od užasnog pakla, koje sam zaslužila ne jednom nego tisuću puta. O Gospodine, neće mi biti dostatna vječnost da bih dostojno slavila Tvoje neiscrpivo milosrđe i Tvoje smilovanje sa mnom."
(iz "Dnevnika Faustine Kowalske")
Post je objavljen 05.10.2008. u 23:00 sati.